@Nedeljko:
Iz dokaza deluje kao da je trebalo da stoji

.
Citat:
Nedeljko:
Pošto sve ove funkcije uzimaju iste vrednosti u tačkama 0 i 1, možemo ih produžiti do 1-periodičnih funkcija na

. Tada za svako

postoji rastuća, neprekidna, 1-periodična funkcija

takva da su tačke

i

krajevi duži na kojoj leži data tačka

i tako da važi jednakost

Ovo me mrzi da dokazujem, ali se nadam da barem poligoni nisu problematični, čak i u slučaju kada se samopresecaju, mada sve treba proveriti.
Kod konkavnih krivih (pa i konk. poligona) neizostavno mora doći do kretanja "napred-nazad" [prosto ne mogu da verujem da to opet pominjemo

], tako da se tu otvara Pandorina kutija...

[ da ne nabrajam sve probleme, jer su već pominjani ]
@Bojan Basic:
Meni je sasvim dovoljno da si se složio za konačne ordinale. Čini mi se da se relativno lako može napraviti sličan primer koji bi zadovoljio i onaj prvi kriterijum koji si naveo [zavisnost tekućeg od prethodnih] [evo recimo, pada mi na pamet Kantorova dijagonalizacija, protiv koje nemaš ništa, ako se dobro sećam

]
Dalje, čini mi se da ti sad pokušavaš da malo zameniš uloge

Da se podsetimo: ti treba da tvrdiš da je tako "nezgodan" oblik krive esencijalna prepreka za prolazak kroz singularitet

, što onda znači da je na meni da nađem makar jedan kontraprimer

. Drugim rečima, ne moram ja da dokazujem da je u svakom patološkom slučaju moguće proći kroz singularitet [jer možda i nije], već da nađem samo jedan gde to prolazi... Još jednom da naglasim, ja uopšte ne tvrdim da se ceo onaj postupak može spasiti, već samo tvrdim da ono što si izneo kao ključnu prepreku, izolovano gledano, nije prepreka.
Evo sad sam naškrabao slučaj, kada je kriva ograničena sa:
1.
2.
3.
4.
izaberem recimo

i lepo krenem da povlačim linije kroz nju krećući se po onoj sinusoidnoj krivoj od tačke recimo

ka tački

.
Posle kraćeg računa dobija se da su odgovarajući preseci na "donjoj" strani dati sa

... Dakle, nikakvih poteškoća nije bilo u 0. [u toku izvođenja formule treba isključiti nulu iz razmatranja, ali se nakon toga ispostavi (gle čuda) da se limes poslednje formule kad

poklapa sa onim što direktno dobijamo spajajući

i

]
Da ponovim, [ kao da to ima neku svrhu

]: zbog jedinstvenosti "rešenja" svake doline/brega imamo validan algoritam za svaki, a time i za sve doline/bregove. Oni se moraju neprekidno preslikati na drugi kraj krive a zbog neprekidnosti same krive, i tačka singulariteta nema gde da pobegne...
Na kraju, u vezi sa rešavanjem problema upisivanja kvadrata... mislim da si ti trenutno bliži obaranju principa trasfinitne indukcije za ordinale a to bi, složićeš se, bio nemerljivo veći uspeh...

Attempt all the problems. Those you can do, don't do. Do the ones you cannot.