Nemam taj rad, nažalost, izgleda da i ne postoji u elektronskoj verziji. No, uveren sam da u njemu nema ništa što već nismo pretresli.
Budući da je modifikacija (kao što smo primetili već dva-tri puta) zaista mala, možda su Hardi i Rajt došli do nje nezavisno. Međutim, ono što mene još više iznenađuje je „their proof of Theorem 48, based on that of Hermite“ — izgleda da su ga bazirali na identičan način kao:
Koksma, J. F. On Niven's proof that

is irrational.
Nieuw Arch. Wiskunde (2) 23, (1949). 39.
Nemam ni ovaj rad u el. formatu, ali proveri u
Proofs from The Book, kao i na
Zentralblatt Math (nalazi se na istom mestu gde i ono što si linkovao u prošloj poruci).
„E pa 'oće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta!“
Ne znam šta je u pitanju. Hardi i Rajt nisu imena kojima ovo priliči, nije im ni potrebno. Doduše, ono „our proof“ može se shvatiti i kao „dokaz koji mi objavljujemo“, ali u tom slučaju bi morali da navedu ne (samo) na čemu se zasniva, već (i) odakle je preuzet.
Što se tiče srednjoškolaca, prošle (2006) godine pojavio se dokaz koji je, navodno, pravljen upravo imajući srednjoškolce na umu. Koristi se pet trigonometrijskih identiteta (koji lako slede iz adicionih formula). Pretpostavi se da je

gde su

uzajamno prosti, pa se, s obzirom na parnost

, razmatra

i

gde je

, odnosno

, i tako se nekako stigne do kontradikcije. Međutim, nisam uspeo ništa više da saznam o ovom dokazu, a zvuči vrlo zanimljivo. Ako ti uspeš (ili neko drugi ko ovo pročita), bilo bi odlično. Referenca je:
Vetter, Gisela, Ein neuer elementarer Irrationalitätsbeweis für

.
Math. Semesterber. 53 (2006),
no. 1, 101—107.
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.