Časlav Ilić Braunšvajg, Nemačka
Član broj: 4945 Poruke: 565 *.dlr.de.
|
Rekao bih da se u poređenju Total Komandera i Vindouz Eksplorera ovde javljaju dva različita pitanja. Jedno je prosta „opremljenost“ Total Komandera različitim korisnim alatkama, a sasvim drugo je osnovni način upravljanja datotekama — jednoprikazni kopiraj/iseci-nalepi sistem prilagođen celokupnom „osećaju“ radne površi, prema dvopanelskom prikazu orijentisanom ka istorijski osnovnoj funkciji kopiranja i prebacivanja datoteka iz jedne u drugu fasciklu.
Kad je reč o opremljenosti, to poređenje zapravo i nema mnogo smisla, kao da se poredi, recimo, Noutpad i Ultraedit. Ali, Noutpad i Ultraedit ipak pripadaju istom konceptu programa za uređivanje teksta.
Znači, ono što je meni zanimljivije, jeste ovo drugo poređenje, osnovnog načina upravljanja datotekama. Do pre jedno četiri godine, i ja sam dvopanelski sistem smatrao superiornim, koristeći takve programe od Direktori Opusa na Amigi, preko Norton Komandera i Total Komandera u DOSu/Vindouzu, do Krusejdera pod Linuksom.
Međutim, nešto se tu interesantno dogodilo. Još od Total Komandera, a to se nastavilo i sa Krusejderom, moj tipičan način upotrebe ovih programa bio je takav da mi je uvek stajalo pokrenuto po par primerka, svaki sa svoja dva panela, između kojih sam sumanuto šetao i stalno žonglirao fascikle između desnog i levog panela u određenom primerku. To, hm, nije bilo baš optimalno.
E onda sam malo po malo počeo da čačkam po Konkeroru, koji je KDE-ov podrazumevani menadžer datoteka. Ko ne zna, u osnovnom obliku, on je sasvim nalik Vindouz Eksploreru; klikne li se na „Moji dokumenti“ ili „Moj računar“ na radnoj površi, otvara se poznato prozorče sa belom pozadinom i krupnim ikonama datoteka i fascikli poređanim okolo. Pa onda standardno kopiraj-nalepi, prevlačenje, i tako to.
Međutim, ovo se može itekako podesiti, i koristiti u više jezičaka. Obično mi tako u Konkeroru stoji otvoreno po nekoliko jezičaka sa različitim fasciklima, u kojima je podešen listajući prikaz (tj. ne krupne ikone, nego imena sa detaljima). Raspored i sadržaj jezičaka se može snimiti kao određena sesija, npr. meni su uvek otvorena dva primerka Konkerora, jedan sa „opštom“ sesijom (domaća fascikla, fascikle sa projektima na kojima trenutno radim, ono što pristiže s kh, kh, nekih mreža, itd.), i drugi sa jezičcima za čitanje HTML tekstova (pošto je Konkeror istovremeno i veb pregledač). Takođe, Konkeror čuva sesije kada se odjavim, i otvara ih „gde sam stao“ kada se ponovo prijavim.
Što se funkcionalnosti Konkerora tiče, ona je sasvim na nivou Krusejdera kao predstavnika tradicionalnih dvopanelskih programa (pošto oba u stvari koriste pozadinske KDEove servise). Od onoga što je meni bitno: kao običnim fasciklama rukovanje arhivama, FTP, i posebno, SSH vezama; pregledi različitih datoteka (teksta, slika, filmova) u oblačićima; te pomenuto čuvanje i pamćenje sesija.
Kao šlag na tortu, Konkeror je dostupan gde god je makar najosnovnije od KDEa instalirano, što je bar u mom slučaju do sada bilo na svakom računaru. Tipična upotreba s neke leve mašine pri kojoj bih se zatekao: da se domognem određene datoteke sa neke od „mojih“ mašina (SSH zahvatom).
|