Kolega zarsilic, lepe su vam fotke, naročito prve 2, ako smem da primetim na poslednje dve mladina venčanica baš, baš gori a snimak gde je mlada (sa verovatno sestrom) vapi za doblicavanjem (lica su im previše tamna za moj ukus), pa ako još niste predali radove, malko Photoshopa sigurno će popraviti utisak.
Sad za pokretača teme..
Nije lako u našim uslovima rada napraviti dobar snimak. Obično je prostor premali, sve je oko tebe nešto načičkano i prenatrpano. Veselja se prave u salama u kojima gosti jedva imaju mesta da sednu, prava žurka gde svi ustanu da igraju pravi pometnju kako fotografima tako i konobarima koji ne mogu da prođu kroz salu da posluže goste. Gužva je svi nešto hoće od tebe, naravno da se ne očekuje od tebe da sediš i pijuckaš hladnu limunadu taj dan. Kondicija za ekstremno dugo stajanje (minimum 12 pa naviše sati) je podrazumevana. Mene baš zabole noge posle svadbe, kolena, leđa, zglob na ruci kojom nosim aparat. Ali sve to nekako prođe, zadovoljstvo da sam uradio dobro to nekako ostavi po strani.
Ako planiraš da radiš ovaj posao, svakako da je normalno da imaš superiornu opremu. Niko od tebe ne očekuje da imaš najbolji aparat ali ja bar mislim da na objektivima ne treba štedeti. Nakon svega, od toga zavisi puno. Pošto si korinik No-ink opreme ne mogu ti pomoći puno u izboru. Ostaviću to vrsnijim poznavaocima. Računaj da će ti blic biti od najvećeg značaja jer lošiji objektiv može da se nosi sa dobrim svetlom ali ako ti blic ne valja, prijatelju, ugasio si ga..
Istina je da se od današnjeg wedding photographer-a očekuje više, brže, bolje... Čovek mora da bude siguran, skoncentrisan i staložen u radu. Ideje koje dolaze kod kuće sad se primenjuju, ovo je stvarni svet gde prostora za grešku gotovo da nema. Čak i da pogrešiš uvek imaš delić sekunde da se kao u Matrix-u pomeriš

i okineš ponovo.
Evo situacija sa svadbe u nedelju.. Ja sam kod mlade kući, preporuka od prijatelja. Mlada, sasvim obična devojka, nikad nije nešto preterano pozirala (ma nije uopšte pozirala) pred aparatom. Šminka je sasvim, skroz ništa preterano, ako me razumete.. Dođem, raspakujem opremu, postavim rasvetu i krenem da snimam.. Ono što se vidi je da je mlada srećna, presrećna što se udaje, za nju je to dan za pamćenje, to treba obavezno preneti na snimke..Ok, privodimo kraju, dolaze sa mladoženjine strane, fotograf koji je sa njima preuzima ceremoniju, ja se orijentišem na detalje i mladinu rodbinu.. Međutim zanimljiv detalj, odmah mi je zapalo za oko, taj drugi fotograf koji je došao da radi, baš dosta vremena provodi u gledanju snimkaka na displeju (D70, kit staklo, sb800) toliko često i toliko dugo da može se reći slobodno, propušta događaje, sitne detalje, trenutke, emocije. Držim aparat uvek u visini brade kad ne gledam kroz tražilo, a baš često i dugo, samo gledam, bez okidanja.. Ovaj put sam držao spušten aparat u visini brade, mlada kreće nešto da radi, aparat je već na oku, ona je to uradila, ja imam 2 dobra i 1 loš snimak, ovaj stoji na pola metra od mene, aparat mu je na kuku.. sa rečima "jel može ponovo?" Naravno da može ali ne može to isto jer je raspoloženje tog trenutka bilo 1 a sledećeg nešto treće.. I to nije taj kadar i to više nije taj snimak.. Meni se taj snimak dopao, rešio sam da ga bacim na naslovnu stranu albuma za mladine roditelje..
E, sad ja imam naslovnu za album, među poslednjim snimcima, maltene sam završio moj deo posla a ovaj na pola metra od mene je mogao da ima isto to ali čovek.... spava... Ne spavaj zemljače, spavaj kad odeš kući, spavaćeš kad umreš, ali na svadbi moraš da imaš reflekse kao panter..
Svejedno evo snimka..
http://img.photobucket.com/alb.../nenad/Weddings/Albumcover.jpg
Bio sam umoran sutradan, ali koga je to briga..