Pojedincima nam je ovo jako poznato, nista novo. Medjutim, postoje, kao sto rekoh dva resenja: jedno je da firma placa posrednickoj firmi
koja pruza usluge osiguranja (za sam posao u slucaju bilo koje vise sile zbog kojeg nalogodavac moze da ima stetu), koja pruza tzv. workers
compensation (u slucaju povrede na radnom mestu), koja garantuje da ce porez biti prijavljivan po redu i zakonu, i koja na kraju moze da legalno
bude nosilac posla. Takve firme (poznate u narodu Siliicijumske Doline pod imenom 'koshtapleri) uzimaju jedno fino parce od tvoje satnice.
Drugo resenje je da sam osnujes svoju kompaniju, ustanovis sve to sto se trazi, i onda si svoj gazda.
Ovako kako ti to opisujes, mozda se radi negde po USA, ali meni takve firme koje samo tako daju posao nekome ko je dosao i rekao: "e, ja hocu
da budem kontraktor, jel' bi moglo...?" deluju ili kao likovi iz bajke ili kao nevidjene budale.
Cifra jeste velika, ali ono sto ti osvane na paycheck-u nije toliko dramaticno velika u odnosu na manje plate. Ako uzmes uobicajene
tax exemptions na W-2 formularu, i oni rastu proporcionalno - drzava uzima tokom godine proporcionalno vise, s time da na kraju godine
imas povracaj poreza.
Ponavljam, spadam u izuzetno racionalne ljude, sa uglavnom domacinskim prohtevima, pa ne mogu nikako da sklopim to sto
pricas u nesto cega se secam. Prvo, troskovi kirije su uvek uzimali (bar u oblastima u kojima sam ziveo) oko pola plate (nesto
manje od jednog dvonedeljnog paycheck-a. Moze i jeftinije ako delis stan sa nekim, medjutim, prvo sto normalan covek uradi je
da ipak priusti sebi da zivi potpuno po svom sopstvenom ritmu.
Hranu si pomenuo, i tu si u pravu - ako se normalno hranis, varira od 100-300 USD zavisno od oblasti - u ruralnoj Indijani sam snabdevajuci
se po izuzetno povoljnim mestima (Aldi) uspevao da se sam odlicno hranim i sa 100-110 USD.
Ne pominjes uopste utilities - gas, struja, voda (koju obicno placa landlord), telefon. U moje vreme (1994-ta pa nadalje) nije takoreci
bilo ni Interneta za siroke ne-naucne mase, a kamoli Skype-a, VOIP-a i ostalih djakonija. Cak i kao student koji je pazio na troskove, nisam
izlazio na manje od 150 USD mesecno za long distance, a kad sam se skucio, racun je umeo je da bude bas dosta. Racun za gas i struju (osim
ako u Kanadi nije besplatan, ili ti ga placa neko drugi) ume u zimskim mesecima da bude prilicno veliki, bez problema i 350-400 USD.
Zatim: prevoz. Mozes da se situiras preko puta posla (ako ima neki apartmanski kompleks), ali onda za bilo sta drugo beres kozu na siljak.
Izuzev NY, Bostona, SF, i mozda jos ponekog mesta, javni prevoz znaci prilican utrosak vremena. Ako koristis nesto od javnog prevoza,
cena karata za svakodnevni tranzit je odprilike tu negde da razmisljas da li ti se vise isplati da imas auto (jedino sto u vozu moze lepo da
se radi na laptopu). Ako, pak uzmes nekakav auto, ne mozes proci bez 500+ USD mesecno (rata za kredit, benzin, servis, parking tiketi...you
name it).
Zive prilicno dobro, ali ne od kesa, nego se za mnogo toga bitnog uzimaju krediti koji se relativno lako vracaju, u prvom redu automobil (kupovina
ili lease, slicno mu dodje). O akumulaciji cash-a koju opisujes, mislim da se ne odvija ni priblizno u obimu koji si naveo. Dobra su dostupna, ali da
ces pritom da trpas u slamaricu...ne znam bas.
Okreni, obrni - ja hocu da ti verujem za svaku rec koju si napisao, ali iz mog licnog i iskustva drugih ljudi koje poznajem, deluje mi prilicno neverovatno
da se moze postici to sto si opisao.