Hvala na ukazanom poštovanju, ali da se ipak svrnemo na „ti“? I ovako se osećam matoro, samo mi još ovo fali :)
Ja ovde još studiram, masters odnosno „bolonjski magistarski“, znači pravilnije, za drugu diplomu.
Ukratko, klasično nemačko visoko školstvo (koje sad isto treba da se reformiše po Bolonji) je gotovo isto kao i naše. Pretpostavljam da su naši „onomad“ samo prepisali što su videli u Nemačkoj, kao najbližoj visokorazvijenoj zemlji. Bitna razlika je što stvari ovde rade kako su zamišljene na papiru, i boljoj motivaciji studenata. Drugim rečima, ista klasa sa onim katedrama kod nas gde se ozbiljno radi, i našim studentima koji tako rade.
Ono razlika što ima u obrazovnom procesu, rekao bih da su sve u prednosti kod nas. Mogu da dam konkretne primere. Uz napomenu da pričamo o klasičnim sistemima (ne o Bolonji), i kada se u oba slučaja radi kako je zamišljeno, što kod nas češće nije nego što jeste slučaj.
Što se tiče „ozbiljnog inženjerskog posla“, to sam imao malo prilike da osetim radeći sa strane na par stvari (tzv. „studentska ispomoć“, to je ovde popularno), i nijednog trenutka nisam osetio da sam oštećen neodgovarajućim ili zastarelim obrazovanjem.
Hm, hm. To ću da ocenim za koju godinu, ako uspem da se ubacim gde treba :)
2) Ne koristiti Eksel, ikada
3) Autoked koristiti tako da su sve alatne trake pogašene, leva ruka na tastaturi, desna na mišu (levoruki obrnuto)
A.H.: Ne znam da li da vasu prethodnu poruku shvatim kao salu.
Samo delimično. Pretpostavljam da tačka 3 nije (previše) sporna, već 1 i 2. Šala je u smislu preterano jakog stava, naravno da će svi moći da završe Mašinac (uz odličan prosek), sa izlizanim dugmetom za brisanje na digitronu i umotani u eksel-špagete.
Nije šala, u najmanju ruku, utoliko što sam ja postupao tako kako sam naveo. Dobro de, Eksel sam jednom probao da upotrebim početkom treće godine i momentalno zažalio, a tek krajem te iste godine sam prvi put morao da jurim digitron specijalno za ispit. Kao rezultat, sada sam u položaju da npr. šef na poslu moje mesto zove „pekarom“: svako jutro sveži proračuni.
Stvar je u tome da, batalivši digitron i Eksel, alati koji ostaju na raspolaganju su daleko moćniji: programi za računarsku algebru (npr. Matlab), opšti programski jezici (npr. Fortran) i skriptni jezici (fantastično korisni za povezivanje „velikih“ alata i automatizovanje proračuna). Ne znam za slučaj da se neko sa ovoga (odnosno nekog podskupa ovoga) vratio na Eksel...