NEMA sveta ni planete gde ne može stići dete... A, ipak, izgleda da ima! To isto dete koje je "otac čoveka", ukras sveta i naš zalog za budućnost, sve teže i ređe stiže na ovu našu neveliku "nebesku" planetu, Srbiju. Po stopi nataliteta, naša zemlja drži peto mesto počev od dna svetske lestvice. U poslednjih pet decenija broj novorođenčadi opao je za čitavih 25 odsto, a poslednjih 10 godina beležen je uglavnom negativan prirodni priraštaj (od -2,3 do -4 odsto). Ništa čudno ako se zna da se 25 odsto naših graćana starijih od 25 godina nije oženilo-udalo, a da je nezavidnih 20 odsto supružnika bez potomstva. Ma koliko grubo delovale računice demografa, Srbija bi polovinu 21. veka mogla da dočeka kao veoma stara nacija.
- Prema Pavlu Šafariku ("Slovenski narodopis", 1844) u tadašnjoj "Jugoslaviji" od 7.248.000 stanovnika bilo je 5.294.000 Srba - počinje priču za "Novosti" dr Marko Mladenović, dugogodišnji profesor Pravnog fakulteta i predsednik Udruženja "Opstanak" za borbu protiv bele kuge. - Početkom 20. veka Srba je bilo devet miliona, i po veličini su činili četvrti slovenski narod (posle Rusa, Ukrajinaca i Poljaka). Po "zapisima" istoričara sada smo brojčano sedmi među Slovenima - objašnjava profesor dr Mladenović. Prema njegovim rečima, uz sve nezahvaliniji i nimalo ohrabrujući prirodni priraštaj (-3,5 u 2004. godini), Srbi bi u Srbiji vrlo lako za 25 godina mogli da postanu nacionalna manjina, a za 50 da žive u enklavama, poput onih na Kosovu. Dr Mladenović podseća:
- Svojim dolaskom na Balkan Srbi su izabrali najnesrećnije područje za svoju istoriju. Osim Jevreja, nijedan narod nije imao tako tragičnu sudbinu. Da nije bilo vekovnog genocida nad nad Srbima, danas bismo bili brojčana velesila. Ovako, bili smo narod matica za stvaranje novih etničkih i verskih grupa na području Balkana. Naš sagovornik navodi da fizičko uništavanje u ratovima, masovno ubijanje, povlačenje sa geografskih prostora, prevođenje u druge narode, etnička asimilacija čine istorijsku ličnu kartu srpskog naroda, te da bi, ako ovako nastavimo, za 100 godina mogli da doživimo sudbinu Hazara, Maja ili Inka. Upozoravajuće zvuči podatak da u celoj republici na 78.186 živorođenih dolazi 104.320 umrlih (10,5 prema 14 odsto). Najmanje beba dobili su žitelji Zaječarskog i Pirotskog okruga, dok su svoju porodičnu lozu novim članovima najviše produžili stanovnici Zlatiborskog i Šumadijskog okruga.
- Pitanje nataliteta i populacione politike sve više izlazi iz demografskih okvira i prerasta u najvažniju odrednicu nacionalnog bića jednog naroda. Tokom 20. veka četiri miliona Srba izginulo je u ratovima, četiri miliona otišlo iz zemlje, a tri Srbije "ubijene" su u akušerskim klinikama Jedno rađanje, tri zakonska abortusa - priča Mladenović. On navodi da danas u Srbiji jedan (van)bračni par ne rađa ni jedno celo dete (0,88), a 2005. godine upisano je za trećinu manje đaka nego 1991: - Srbija rapidno stari, a srpski narod isto tako ubrzano nestaje, kao sveća koja dogoreva. Topimo se kao kocka šećera u malo vode. U centralnoj Srbiji svake godine nestane po ceo jedan grad, jer imamo oko 30.000-40.000 manje stanovnika, a od 161 opštine u 131 stanovništvo se nalazi u dubokoj (prosek preko 41 godine) i u najdubljoj starosti (preko 51 godine). Podsećajući da mu Srbija liči na Nojevu barku, probušenu na stotinu mesta, profesor Mladenović na kraju poručuje: - Dok bezuspešno krpimo rupe, ostatak imućnih beži na Devičanska Ostrva, mladi iskaču, neki se udave, neki doplivaju čak do Australije. Ostaje još samo malo dece i mnogo starih. I Nojev kovčeg tone, a ne stiže u obećanu zemlju... "Kapitalne investicije" su investicije, ali, "njegovo veličanstvo dete" je naša najkapitalanija birga.
KOMŠIJA - SVE VIŠE
PREMA podacima Republičkog zavoda za statistiku od popisa 1948. godine do 1991. beleži se konstantan porast stanovništva, da bi kod poslednjeg popisa 2002. došlo do značajnog pada. Beogradski sociolog mr Dragana Dinić podseća: - Ono što zabrinjava jeste i podatak da se u ukupnom stanovništvu udeo populacione grupe do 19 godina prepolovio: od 41,6 odsto u 1948. godini, pao je na 22,3 u 2002. Broj starijih od 60 godina gotovo se utrostručio, od 8,8 porastao je na 23,1 odsto. U poslednjih nekoliko godina najmanje dece rođeno je 1999. godine (72.222), a najviše 2003. godine (79.025). Inače, u proteklih 100 godina srpski narod se smanjio za 20 odsto, dok su se Grci uvećali za 35 odsto, Bugari za 38, Rumuni za 45, Turci za 400, a Albanci čak za 700 odsto.
VLADA U PLUSU
OD početka mandata članovi Vlade Srbije dobili su šestoro dece, četiri ćerke i dva sina. Muškim naslednicima ponose se Aleksandar Popović i Aleksandar Nikitović, a devojčice su u domu Milana Parivodića, Ivice Dačića, Dejana Mihajlova i Zorana Lončara.
NA 16 SAHRANA - DVA ROĐENjA
DRAGAN Bataveljić, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i potpredsednik Udruženja "Opstanak", za oktobar najavljuje prvi Dečiji kongres u Beogradu, a "Novostima" otkriva: - Tek četvrto dete bi za nekih od 10 do 20 godina postiglo prostu reprodukciju stanovništva u Srbiji. Postoje opštine u kojima u poslednje dve decenije nije rođeno nijedno dete i one u kojima na 16 sahrana dođu tek dva rođenja. Frapantno zvuči podatak da je podneto 400.000 zahteva za lečenje steriliteta. Da ne govorim da u seoskim sredinama prosek godina iznosi od 55 pa naviše, u Beogradu 45, dok je u bošnjačkom Novom Pazaru 30, a u albanskom Preševu 26.
Danijela Kljajić