ENKORIDž – Kupovina prošlog milenijuma dogodila se 30. marta 1867. kada je od carske Rusije za samo 7,2 miliona dolara kupljena Aljaska koja je postala 49. država Sjedinjenih Američkih Država.
Toga dana je tadašnji američki državni sekretar Vilijam Svord potpisao, u ime SAD, ugovor sa Rusijom o kupovini Aljaske, a ispostavilo se da je to bila jedna od najboljih kupovina u istoriji trgovine nekretninama.
Sekretar Svord je lično mnogo zaslužan za pomenutu kupovinu. Zdušno je propagirao takvo ulaganje, dok je najveći deo američke javnosti samu ideju o tome zvao „Svordove ludorije”, „Svordova ledena kutija”, kao i „Vrt polarnih meda predsednika Endrjua Džonsona”.
Amerikancima toga vremena se Aljaska činila kao „ledara”, ili „velika santa”, sa koje se „jedva mogu uhvatiti bezvredne ribe” i niko nije shvatao zašto bi se za to izdvajala sredstva iz državne blagajne SAD.
Malo ko je verovao u ono što je znao sekretar Svord – da je Aljaska ogroman rezervoar prirodnih resursa.
Ali, nije dugo trebalo da se i „neverne Tome” uvere kako je Aljaska prava riznica neizmernog prirodnog bogatstva: minerala, zlata, srebra, platine, olova, bakra, urana, azbesta, uglja, prirodnog gasa, nafte... Uz to, morske dubine okolo i brojna jezera i reke, od kojih je najveća Jukon, bile su i ostale bogate ribom, a priroda je i danas bogata životinjskim i biljnim vrstama. Aljaska je raj za naučnike, istraživače, avanturiste, lovce...
Istraživanja prirodnih bogatstava te jeftino kupljene teritorije traju i danas.
Aljaska je 1959. postala 49. savezna država SAD i od tog vremena se tamo razvila bogata drvna i prehrambena industrija, arktičko stočarstvo (severni jeleni i goveda), prerada krzna i ribe. Tu su i prostrana naftonosna i plinska polja, od kojih je zasad najveće otkriveno 1971. u zoni zaliva Pradon. Ima malo obradivih polja, oko 10.000 hektara, a gaje se ovas, ječam i krompir.
Aljaska se nalazi u severozapadnom delu Severne Amerike, između Kanade, kojom je odvojena od ostalih država SAD, Tihog okeana Beringovog mora i moreuza i Severnog ledenog okeana.
To je najveća površina u severnoj zoni – 1.518.776 kvadratnih kilometara sa oko pola miliona stanovnika. Starosedeoci su Eskimi, Aleuti, crnici, a najviše ima belih doseljenika koji su pohrlili u taj daleki deo sveta posle 1896. kada je tamo otkriveno zlato.
Aljasku je otkrio ruski istraživač Vitus Bering 1741. godine. Prvo naselje su podigli Rusi 1873. na ostrvu Kodijaku, a posle prodaje Amerikancima 1867. tek je 1912. proglašena američkom teritorijom.
Ubrzo je Aljaska počela da se razvija do te mere da je već 1922. osnovan prvi univerzitet u malom mestu Koledž, blizu Ferbanksa. Danas tamo ima tri međunarodna aerodroma i čak 731 mali vojni i civilni aerodrom, kao i više vojnopomorskih baza. „Svordova ludorija” je od 1942. povezana sa celim američkim kontinentom Aljaskim autoputem koji je deo Interameričkog autoputa, dugog 27.000 kilometara.
Takođe ima Transaljaski naftovod Arktik – Pacifik, dug 1.300 kilometara, koji je u upotrebi od 1977. godine.
Glavni grad je Enkoridž, a manji gradovi su Ferbanks, Kečikan, Sitke i Valdes.
(Tanjug)