Hmm. Pa, offshore poslovanje služi poboljšanju i zaštiti imovine, života i poslovanja. Zašto bi stvarni vlasnici offshore firme i preduzetnici koji posluju sa inostranstvom, ostavljali na forumu jasne poruke da im finansijska inspekcija može pokucati na vrata.
Offshore biznis nije za svakoga, sigurno ne za osobe koje umjesto da se obrate advokatu, na javnom forumu ostavljaju svoje finansijske podatke koji mogu da ga kompromituju u njegovoj vlastitoj državi, u njegovom gradu.
Da se podsjetimo, dvojica su uhapšeni jer su reklamirali usluge online kladionice. Vidljivo je da su se pokušali služiti offshore poslovanjem, ali kompletno neispravno.
Inače, ja Elitesecurty povremeno pratim, čitam ono što dođe na e-mail, ali od kako super-moderatori brišu moje poruke bez razloga, recimo 18-godišnjak, obriše poruku samo zato što se neko žali kada spomenem fašizam, tako me ova diskusija sve manje interesuje.
Offshore poslovanje može bit vrijedno, ali samo ako se određeni principi poštuju i paze.
Ne činite ništa protuzakonito
Planirajte unaprijed
Osigurajte rezerve
Ne posjeduj ništa, kontroliši sve
Održavanje uredne i pravovremene evidencije poslovanja
Kompletna saradnja sa poreznim ustanovama
Strogo čuvanje poslovnih tajni, diskrecija i privatnost
To je "recept" koji se koristi kod biranja jedne strukture poslovanja. Na žalost, mali privrednici, preduzetnici, oni nemaju mnogo izbora, najradije bi da otvore neki račun u inostranstvu, da u tajnosti pregaze par zakona i da se pokušaju izvući bez posljedica. To je slično kao ulični prodavači. Ali, taj način ne doprinosi cilju poboljšanja i zaštite imovine, života i poslovanja. Potrebno je više planiranja za ispravnu i zakonitu situaciju.
U Srbiji ne postoji tradicija korištenja pravnih lica u svrhu zaštite imovine, života i poslovanja. DOO je u Srbiji samo prividno pravno lice. To piše u zakonu.
9.4. Privid pravne ličnosti
Član 54.
Osnivači, članovi i akcionari, članovi uprave i izvršnog odbora direktora odgovaraju
za obaveze preduzeća celokupnom svojom imovinom:
1)
ako su preduzeće zloupotrebili da bi postigli cilj koji je za njih zabranjen;
2)
ako su preduzeće zloupotrebili da bi oštetili svoje poverioce;
3)
ako su, suprotno propisima, postupali sa imovinom preduzeća kao da je u
pitanju njihova imovina;
4)
ako su smanjili imovinu preduzeća u svoju korist ili u korist drugog lica, a znali
su ili su morali znati da preduzeće neće biti u stanju da izmiri svoje obaveze prema
trećim licima.
Razmotrimo:
1)
ako su preduzeće zloupotrebili da bi postigli cilj koji je za njih zabranjen;
Hmm, nije definisano šta je za njh zabranjeno. Tu se spominju i osnivači i članovi i akcionari i direktori, piše da odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom. To što će njima biti zabranjeno, prema tome može biti sasvim nasumično izabrana stvar u svrhu uništavanja firme. Tu onda drže konce oni koji "predstavljaju" zakon.
2)
ako su preduzeće zloupotrebili da bi oštetili svoje poverioce;
Hmm, ovo je već smiješno. Preduzeće je u inostranstvu, čak i u Hrvatskoj, pravno lice koje ima odvojenu imovinu, odvojenu od vlasnika, odvojena prava i obaveze. Ko posluje sa nekim preduzećem, ulazi u rizike ili zna da vidi osnovu preduzeća, pa neće ući u rizike. Ko sa preduzećem posluje, treba da se informiše na vrijeme, da vidi da li je kapital za plaćanje stvarno prisutan i da li je moguće preduzeću odobriti kredite i pozajmice.
U inostranstvu, preduzeće sa dugovima, odgovara svojom imovinom, jer je pravno lice. U Srbiji, preduzeće sa dugovima, u slučaju da vlasnici ili direktori isplate sebi plate ili im zatreba novac za pokrivanje zdravstvenih potreba, hrane, mogu da budu krivično gonjeni jer ih se može teretiti da su uzeli novac i tako oštetili svoje povjerioce. Pa u SAD i UK, mnoga preduzeća se upravo osnivaju iz tog razloga da se dugovi povjerioca preduzeća nikada ne mogu prenjeti na ime fizičke osobe, vlasnika ili direktora.
3)
ako su, suprotno propisima, postupali sa imovinom preduzeća kao da je u
pitanju njihova imovina;
U inostranstvu je najglavnije da se sa imovinom preduzeća postupa kao da je to imovina vlasnika ili direktora. Direktor ima odgovornosti prema vlasniku, ali ako je direktor i vlasnik isto, onda naravno postupa sa imovinom kao da je njegova. To je glavna svrha preduzeća u inostranstvu.
Na primjer, BMW X6 košta možda € 75,000. Neko u Njemačkoj, osnuje preduzeće u jednom danu, plati € 600, prijavi preduzeće u opštini za 10 minuta i plati € 10. Nije istina da je potrebno uvijek imati kapital, to se ne smije tako paušalno govoriti, postoji mnogo država i mnogo raznih preduzeća. Onda se zatraži PDV broj, što se može dobiti praktično u jednom danu. Onda sa tim preduzećem, vlasnik kupi BMW X6 smanjen za PDV za cijenu od € 60,000. Ušteda: € 14,000.
To se često koristi u EU i SAD, koriste se takve uobičajene transakcije koje štite imovinu, život i poslovanje vlasnika preduzeća. Imovina se onda direktno koristi kao da je privatna imovina. A, privatni dugovi, ne mogu se prebace na preduzeće, prema tome imovina ostaje zaštićena. Gore u Floridi su već uvrstili u zakon da se ne mora ni imati preduzeće, a kuća će biti zaštićena od takvih dugova, jer mnogi su osnivali preduzeća i koristili kuće, da ne bi kuće bile oduzete radi privatnih dugova.
4)
ako su smanjili imovinu preduzeća u svoju korist ili u korist drugog lica, a znali
su ili su morali znati da preduzeće neće biti u stanju da izmiri svoje obaveze prema
trećim licima.
Ovo je još smiješnije. U inostranstvu se imovina preduzeća naravno smanjuje u svoju korist, prvo u svoju korist. Ne može neko imati osnovne životne potrebe, a ujedno gledati da prvo plati dugove povjeriocima, to jednostavno ne ide. Prvo se podmire osnovne potrebe života, pa se onda može raditi na plaćanju dugova.
Ali, kao što se vidi, ovakav zakon je štetan, jer ne daje nikakvu sigurnost u korištenje preduzeća u Srbiji, preduzeće je samo prividno, a zakon je tako napravljen da se može na hiljadu način interpretirati. Pazi samo "morali znati"; znači na sudu će neki sudija jednostavno da kaže, slušaj drug, potrošio si novac, a što nisi znao to je nevažno, izvoli, sada ćemo ti oduzeti tvoju rodnu zemlju i tvoju kuću, moraćeš se prijaviti na socijalno, a sa ovom tvojom imovinom platićemo dugove tvoga preduzeća. Morao si znati, ipak si vlasnik, nema veze što živitš možda i u Americi, Italiji, Njemačkoj, Japanu, Češkoj, nema veze što si stranac i ne razumiješ, vlasnik si, po zakonu odgovaraš za dugove preduzeća, morao si znati da direktor u Srbiji ne može da plati -- pa ćemo ti sada oduzeti to sve što imaš.
Tu se vidi nerazumnost i neukost onih koji su te zakone za malu djecu pisali. Preduzeća u Srbiji, u vidu pravnih lica, na žalost ne postoje, ovo je gore citat iz zakona o preduzećima. Sve je samo privid, stvarne zaštite ne postoji. Tu svaki sudija može da uništi cijelu familiju.