Ja to pokusavam da pojednostavim sto je vise moguce.
- Windows nemam, ali recimo da je tu: ima svoju particiju, svoj boot loader;
- za prvi Linux pripremim jednu veliku particiju sa oznakom "/" i swap, nista vise - pravljenje ostalih njemu potrebnih particija prepustim njemu; instaliram ga, njegov boot loader instaliram u MBR; kasnije proverim da li je prepoznao i dodao Windows i ako nije, dodam ga rucno
- za drugi Linux pripremim takodje jednu veliku particiju sa oznakom "/" i swap, moze kao obicnu ali to preostali prostor na hdd-u ucini neupotrebljivim, pa je bolje da bude extended; taj drugi Linux instaliram u tu particiju i njegov boot loader instaliram u njegovu rut particiju; ni kod njega ne pravim rucno nikakve druge particije.
Naknadno, u glavni boot loader, onaj u MBR-u, dodajem podatke za drugi Linux. Za grub sam vec napisao priblizno sta dodajem, za Lilo je slicno jednostavno:
other=/dev/hdax
label=(drugi Linux)
ali treba odraditi jos i ulazak u konzolu, kao root i tamo aktivirati komandu "Lilo" da bi promena bila primenjena.
To je moje vidjenje ove stvari.
Na svetu postoje samo 2 OS-a: 1. Mint, 2. svi ostali!