Citat:
shadow-bg:
Mozda ce ti moja sledeca izjava delovati neverovatna, ali vecina firmi u Srbiji radi legalno, i boje se inspekcija i kazni. Tacnije, 1/3 privatnika je u sivoj zoni. Kad ti dodje inspekcija, i napise kaznu, vise nije povoljno. A vecina nas smo suvise mali da platimo kaznu ili podmitimo inspekciju ili nismo te srece da imamo vezu koja moze da nas spasi kazne.
A dosta njih bi iz sive zone preslo u legalne tokove kad bi drzava malo popustila sa porezima, taksama, i ostalo. Vecini njih nije bas svejedno kad ne izdaju racun, kad daju deo plate na crno, kad daju mito inspektoru/policajcu/cariniku, itd.
90% srpskih poslodavaca je u sivoj ekonomiji, u celini ili delimično.Oni koji imaju prijavljene radnike porez i doprinose plaćaju na visinu minimalca, jer skoro nijedan poslodavac ne prijavljuje radnike na višu platu od minimalca .Ukoliko radnicima plaćaju više, na primer još 5 000 dinara preko minimalca to se radi "na ruke" i na taj iznos se ne plaća porez i druge dažbine, vrši se utaja poreza.Takođe, vrlo je raširena pojava da je samo deo radnika prijavljen a da je deo neprijavljen.
Jedno 90% srpskih firmi posluje ovako.
Što se tiče inspekcije, oni uglavnom zatvaraju oči pred ovim.Ako i izreknu neku kaznu ona se i ne izvršava prinudno.To ide u postupak izvršenja koji traje 4-5 godina.Za to vreme prosečan srpski poslodavac može da krši zakon i normalno posluje.To su uglavnom tašna-mašna firme, računi su im prazni ili su u blokadi, vlasnik nema nikakve značajnije imovine koja se vodi na njega.Protiv 90 % srpskih preduzetnika i manjih DOO ne možeš naplatiti bilo kakvo potraživanje, bez obzira da li je reč o klasičnim dugovima ili porezima.
Citat:
shadow-bg:
Zakon o radu zaista nema moc da poveca zaposlenost. Ali ce smanjiti strah i troskove primanja novih radnika. A skoro svaka firma bi volela da ima vise radnika. Ja bih voleo da imam barem jednog komercijalistu. Mom prijatelju bi dobro leglo da ima neko da ga spasi papirologije. Drugom prijatelju bi dobro dosao jedan tonski radnik. Svi imamo da im damo neto platu, za bruto u ovim procentima nemamo. I kad bi se snasli nekako i za bruto, u slucaju da moramo da ih otpustimo, opet smo u problemu. I nije samo to. Puno nas malih privatnika ima problem da prosiri biznis usled kasnjenja novca. Zvanicna statistika pre 2 godine je bila da uplate kasne po 3-6 meseci u proseku. Ima posla, uradio si posao, para nema. Ako si ulozio neke pare u taj posao, onda si u jos vecem problemu, jer ti pare stoje "zarobljene" dok ti ne plate. Al drzava te ne ceka za PDV, ni za doprinose i ostalo. Kad radim sa strancima, taj problem nemam. Sve placaju kako je dogovoreno. Mozda ce ti delovati neverovatno, ali posla i potraznje za robom i uslugama ima, ali para sve manje, najvise zbog drzave. Privredna aktivnost bi znacajno skocila kad se ne bi kasnilo sa naplatom.
Meni bi dobro došao komercijalista, 2 služavke, 1 batler i 1 šofer.Nemam para da im platim bruto plate mogao bih da im dam neto platu od po 10 000 dinara.Međutim gadna država traži mnogo da im obezbedim takvo zaposlenje traži porez, doprinose i slično.Kada bi država omogućila da plaćam nekom radniku 1 000 dinara platu, ko zna koliko bih ljudi zaposlio.Možda i država nije gadna nego ja nisam toliko produktivan i bogat da bih imao 5 radnika.
Izgleda da smo svi za zakon ponude i tražnje(tržište) ali samo da se to primenjuje na sve.Privrednik koji ne može da ostvari dobit kada se odbiju dažbine i troškovi treba da prestane sa poslovanjem.Nema potrebe da država takvima smanjuje porez i da im omogućava nastavak poslovanja.
Što bi se uopšte bavili onima koji i ne treba da opstanu na tržištu, koji krše zakon, i koji vrše sistematsku utaju poreza.Valjda ih treba nagraditi za to što ne poštuju zakon, ne plaćaju porez i doprinose, ne samo da im treba oprostiti dosadašnji utajeni porez, nego treba i da ih molimo da se lagalizuju i da prilagođavamo zakonodavstvo onima koji ga krše.
Citat:
shadow-bg:
A taj stav, da se ne smanjuje javni sektor, jer zaposleni u javnom sektoru su ti koji prave promet, i kad bi oni dobili otkaz, mogli bi svi da zatvorimo firme, je delimicno tacna. Tacno je, doci ce do finansijskog udara. Ali ce doci do oporavka, i bice sve bolje, jer ce konacno nastupiti trzisna ekonomija, i pocece oporavak. Ako se otpustanje bude radilo postepeno, udar moze da se znacajno ublazi.
Ako dođe do masovnijeg otpuštanja iz javnog sektora(na primer 100 000), po principu uhvati za uvo pa na ulicu, onda će to ostaviti toliku rupu u tražnji da to neće moći da se nadoknadi 10 godina.
Svi znamo da je nemoguće da država prosto najuri 100 000 zaposlenih iz javnog sektora.Moraće da se isplate otpremine u nekom iznosu, a to je dodatnio trošak za budžet.Prvi će otići oni koji su pred penzijom, uzeće otpreminu, biće u nekom aranžmanu na tržištu rada par godina-primaće neku naknadu izvesno vreme, onda opet na bužet kao penzioneri.To će biti sličan trošak kao da si im davao platu još 2-3 godine i onda isplatiti otpreminu od 2 ili 3 plate prilikom odlaska u penziju.
Citat:
shadow-bg:
A sta je alternativa? Zadrzavanjem ovolikog javnog sektora, usled koga moramo da se zaduzujemo sve vise da bi se on prehranio, i cedjenjem privatnog sektora koji se sve vise smanjuje (50k firmi se zatvori svake godine!) jer ne moze da izdrzi pritisak javnog sektora, i na kraju ce sve to da pukne. Ekonimija nam je sto neko rece, u slobodnom padu. Nismo daleko od dna. Tresnucemo, gadno cemo da tresnemo. Vlast prodaje sta stigne da bi odlozili bankrot drzave. Prvo je pocela da prodaje manje vredne firme, pa je prodala vece firme (NIS, JAT, Telekom), sad prodaju zemlju (obradivo zemljiste, vinograde...), i sve to ce da nas boli jos vise kad tresnemo. I znas sta ce da se desi kad tresnemo? ovaj divni zakon o radu koji vam se ovoliko svidja, i taj divni PIO fond ce da prestanu da postoje. A kako smo pametni i organizovani, ima svi kolektivno da nestanemo.
Javni sektor u Srbiji uopšte nije prevelik.Cifre od 780 000 i slično su preuveličane, niko ne daje neke pouzdane podatke već se frljaju svakakvim nerealnim ciframa.Direktno iz budžeta plate primaju državni službenici(oko 30 000 zaposlenih),opštinske administracije(20 000) vojska(40 000), policija(40 000), zdravstvo(140 000) i školstvo(120 000 zaposlenih).To je ispod 400 000 zaposlenih što nije mnogo za državu od 7 i nešto miliona stanovnika, i to je u granicama evropskog proseka.
Na ovih 390-400 hiljada zaposlenih se nepravilno dodaju zaposleni iz republičkih javnih preduzeća, lokalnih komunalnih preduzeća i oni se lažno predstavljaju kao "budžetlije".Zaposleni u ovim preduzećima ne primaju platu iz budžeta već iz prihoda tih kompanija.Većina javnih preduzeća ostvaruje dobit i ona se uplaćuje osnivaču u republički budžet.Ukoliko postoji gubitak kod nekih javnih preduzeća, to nije posledica prevelikog broja zaposlenih nego niskih cena koje država propisuje javnim preduzećima.
Najveći gubitaš u Srbiji je "Srbijagas" koji ima oko 300 miliona evra gubitka, ta kompanija ima oko 1000 zaposlenih.Toliki gubitak ne pravi višak zaposlenih, nego niska cene gasa krajnjem kupcu.
Taj gubitak se može izbeći podizanjem cena gasa, grejanja, struje, vode ili privatizacijom ovih kompanija(kada će novi vlasnik podići cene ovih usluga).
Čak ni sa zaposlenima javnih i komunalnih preduzeća broj zaposlenih u javnom sektoru ne može dostići 780 000.
Zato se na ovaj broj dodaju i društvene firme koje još nisu privatizovane, nekih 150 000 zaposlenih.Osnivač ovih firmi nije država, radnici ne primaju plate iz budžeta i ne postoji nijedan razlog da se i ovi zaposleni računaju u javni sektor.
[Ovu poruku je menjao kreatura dana 03.02.2014. u 22:32 GMT+1]