Naime, LCD je skraćenica od "liquid cristal display" a LED skraćenica od Light Emitting Diode.
Današnji jeftini LED televizori nisu ništa drugo nego LCD sa mnogo kvalitetnijim displejom, odnosno, drugom vrstom gasa u displeju i radi sa drugačijim osvežavanjem slike.
Veoma su slični displeji primenjivani u laptopovima samo naravno umanjeni.
Pošto postoje pravi LED televizori marke Sony i Samsung koji koštaju par hiljada evra, u trci za parama, ostali proizvođači su napravili marketinški trik i lansirali takozvane "LED" TV-e koji su i dalje LCD i prodaju se po cenama od 300-400€.
OLED (engl. Organic Light Emitting Diode) je vrsta svetleće diode (LED) koja emituje svetlost koja se sastoji od organskih komponenti.
OLED ekrani rade tako što se električna struja propušta kroz organski materijal koji tom prilikom ispušta svetlost. Budući da ovakav proces ne zahteva pozadinsko osvetljenje, OLED ekrani su tanji, štedljiviji u pogledu potrošnje energije ali još uvek nisu jeftiniji od postojećih LCD ili plazma ekrana.
OLED ekrani se već koriste u nekim modelima mobilnih telefona i drugim prenosivim uređajima, kao što su MP3 plejeri. Krajem 2008. godine, kompanija Sony je počela sa prodajom 11-inčnog OLED televizora nazvanog XEL-1. Sonijev televizor je dobio pohvale za kvalitet slike i veličinu (debljina je svega 3 mm), ali je njegova cena i dalje veoma visoka. Sa usavršavanjem proizvodne tehnologije i povećanjem proizvodnje očekuje se snižavanje cene OLED televizora.
Za razliku od LCD-a, koji koristi uglavnom neorganske komponente (silicijum, germanijum, galijum, arsenid, ili metale), OLED kako mu samo ime kaže - koristi neke organske, ili makar hibride organsko-neorganskih materijala. Organski materijali obećavaju dobre karakteristike kao što su širok spektar radnih temperatura, fleksibilnost i dobra provodljivost.