Pokušaću da dam odgovor kritičarima profesora informatike.
***************
Što se tiče kritika na račun rada profesora informatike u pomenutoj gimnaziji (Sremac) možda je na mestu, ali bih želeo da istaknem nekoliko sledećih činjenica:
1. Po trenutno važećem zastarelom nastavnom planu i programu u III razredu gimnazije predviđen je toliko osporavan Pascal, a u četvrtom MS Front Page i to u svim gimnazijama Srbije a ne samo u Gimnaziji Stevan Sremac.
2. Šta zaista učenici naše škole mogu da urade najbolje govori portal koji su sami projektovali, pokrenuli, isprogramirali i koji danas koristimo u svakodnevnoj nastavi možete da pogledate na adresama
www.nasaskola.net i
www.nasaskola.net/moodle.
3. U ovom timu jezgro programerske ekipe (PHP, MySQL) čine sadašnji i bivši učenici ove gimnazije, ali i ostalih niških gimnazija. Naravno da se radi o učenicima koji obožavaju IT i sa kojima je svakom profesoru zadovoljstvo raditi sa njima. Uzgred budi rečeno planiraju da upišu ili već studiraju ETF u Nišu.
4. U svakoj generaciji postoje i učenici koji ne samo da nisu zaluđeni nekim predmetom ili školom uopšte, pa ih bukvalno ništa ne interesuje čak ni mogućnost da kod kuće pregledaju interesantne sadržaje koje su za njih i zbog njih postavljali njihovi vršnjaci (ali zato vole da provode sate i sate na FB i najčešće tvrde da im recimo informatika uopšte nije potrebna).
5. Takvim učenicima, hteli mi to ili ne, na kraju uvek moramo da tražimo neki apsolutni minimum koji je propisan nastavnim planom i programom pa većina njih upravo i traži pomoć najčešće u minut do 12 na privatnim časovima.
***************
Što se tiče kritika na račun Elektronskog fakulteta u Nišu, možda je na mestu, ali želim da podvučem nekoliko činjenica:
1. Elektronski fakultet u Nišu je prošle godine organizovao velike, veoma profesionalne, funkcionalne stručne kurseve u okviru TEMPUS projekta na kojima je bilo više od 700 nastavnika srednjih i osnovnih škola. Moram da priznam da je to posle 20 godina bio prvi i jedini ozbiljan kurs/seminar na kojem smo zaista mogli da dobijemo prave i nama više nego potrebne informacije. Kurseve je organizovalo 70 profesora i asistenata vrlo pažljivo i profesionalno sa prethodno dobro odrađenim istraživanjem i pripremom. Ne verujem da je u ovoj zemlji Srbiji iko organizovao jedan tako ozbiljan i upotrebljiv seminar za nastavnike u školama. Na kursevima je svaki polaznik korisitio sistem za elektronsko učenje od kuće u oblastima pomenutog C#, baza podataka, savremenih računarskih mreža, internet tehnologija...
2. Elektronski fakultet u Nišu već godinama pruža kompletnu tehničku podršku svim on-line PIL seminarima.
3. Diploma Elektronskog fakulteta je godinama bila jedna od retkih iz Srbije koja je cenjena na tržištu
razvijenih ekonomija.
4. Dobar broj profesora ovog fakulteta predaje ili je predavao i na svetski priznatim i prestižnim univerzitetima kao što je recimo Kembridž.
5. Od sedamdestih do pre par godina na birou za zapošljavanje skoro da nije ni bilo diplomiranih elektronaca, što zbog toga što je većina njih još u toku studija praktično nalazila posao ovde ili u inostranstvu, ali i zbog toga jer je ova grana privrede zaista imala veliki razvoj čak i u našoj zemlji i na kraju i zbog činjenice da je dobar deo njih bio sposoban i da pokrene sopstveni biznis.
6. Studije na ETF su trajale 5 godina (kada je na većini fakulteta bilo 4) i svaki student je morao da položi preko 40 uglavnom dvosemestralnih ispita.
7. Osnova koju je pružio ETF svojim studentima recimo 80ih je takva da su svi bili u stanju da potpuno samostalno prate sve brze promene u tehnologijama (između ostalog zato su i cenjeni na zapadu, jer poslodavac zna da ne mora da ulaže u njegovu dodatnu obuku).
8. ETF je pre mesec dana organizovao takmičenje srednjoškolaca (Infomanija) na kojem je učestvovalo 100-ak učenika iz Niša i okoline u okviru sajma JobFair (
http://jobfairnis.rs/). Samo da podsetim da zvanično takmičenje koje organizuje MPS jedva prikupi 20-ak najzagriženijih iz jugoistočne Srbije da se takmiči u Pascalu ili C-u, odnosno da rešava matematičke zavrzlame programiranjem u "prastarim kompajlerima". Uzgred ti momci jedini i donose zlatne medalje skoro svake godine sa nekih tamo kojekakvih svetskih olimpijada (i kasnije pokreću z-trening). Ako je neko čuo da smo negde u svetu dobili neku medalju iz filozofije (prirodnih nauka) trebalo bi da nam javi, jer smo tu kao nacija najbolji na svetu.
Dakle, svaki ozbiljan trener je izuzetno svestan činjenice bi neko iz njegovog tima mogao svake godine da bude u poziciji da donosi zlatne medalje sa raznih takmičenja i olimpijada, mora svakog dana da trenira ne samo šutiranje lopte u gol, već i trčanje, skupljanje lopte, gimnastiku i još mnogo toga.
Slično je i sa obrazovanjem. Ovako napravljenim reformama ne samo da ćemo se vrlo brzo oprostiti i od medalja i od kakvih-takvih studentata na fakultetima, već će posledice biti daleko katastrofalnije naročito za par godina. Živi bili pa videli.
***************
Što se tiče kritika na račun samih profesora informatike koji predaju u srpskim gimnazijama (odnosno o starim profesorima OTO-a i ONO I DSZ-a) prihvatam delimično ali evo skoro tačnih podataka za sve 4 niške gimnazije:
1. Ukupno zaposlenih profesora svih: oko 270 imena (po normama oko 200)
2. Ukupno zaposlenih profesora informatike: 20 imena (po normama oko 18)
3. Prosek godina života profesora informatike: 35 (najstariji ima 45, najmlađi 24)
4. Od 20 profesora informatike 12 je završilo ETF, 5 PMF, 2 TF i za jednog nemam podatak.
5. Prosečan radni staž: oko 12 godina u prosveti (najiskusniji 18 godina)
Ovih 20-ak profesora informatike održava (naravno besplatno) trenutno 7 kabineta, odnosno oko 100 računara povezanih u LAN i 20-ak sajtova za potrebe škole ili obrazovanja. Osim što edukuje učenike, usput pokušava da edukuje i kolege (opet besplano) i posebno administraciju škole (takođe besplatno).
Ovaj poslednji pasus sam napisao, kako bi pokušao da konačno pojasnim svim kritičarima koji misle da se informatičari u gimnazijama u Srbiji bore za fond časova.
Realna situacija u praksi je sasvim drugačija. Profesori informatike u gimnazijama (i ne samo u gimnazijama nego i u svim ostalim srednjim i osnovnim školama) skoro uvek imaju praktično duplo veću normu od svih ostalih kolega (doduše ova druga polovina se ne plaća), pa kada svi ti informatičari izgube svoje časove uskoro, postavljam pitanja svima koji čitaju ovaj tekst:
1. Ko će održavati kabinete u gimnazijama? Firme? Super. Baš se radujem, jer mi to tražimo već 15 godina.
2. Ko će pomagati administraciji u gimnazijama? Stručnjaci, sistem administratori. Odlično, jedva čekam(o).
3. Ko će pomagati kolegama ako požele slučajno da ponesu projektor i/ili laptop da pokažu neku vrhunsku MS Power Point preznetaciju? Naučiće na seminarima. Odlično, verujte mi da jedva čekamo da konačno nauče.
4. Ko će popunjavati silne tabele za EIS, CENUS, ŠRP, UPIS, godišnje planove i programe, samovrednovanje, svedočanstava? Administracija i ostale kolege. Stvarno jedva čekam(o).
5. Ko će održavati sajtove škola? Firme. Odlično, tako i treba.
6. Koga će konsultovati prilikom nabavke novih računara? A da, pa nema potrebe da se nabavljaju novi računari, jer su već nabavljeni ovi postojeći, a pošto se neće ni korisiti u nastavi i postojeći više neće biti potrebni, pa bi prostor sadašnjih kabineta mogao mnogo pametnije da se iskoristi, na primer za razne okrugle stolove.
Svim kritičarima profesora informatike, samo želim da kažem da ne treba da zaborave jednu izuzetno važnu komponentu a to je da kvalitetan projekat (i proizvod) ne čine samo kvalitetna oprema i jak budžet, već i dobar kadar odnosno kvalitetna TEHNIČKA PODRŠKA, a to znači kvalitetno obrazovani stručni ljudi ili kraće rečeno POVERENJE (u opremu, tehniku i stručnost ljudi) koje se ne primećuje dok sve radi kako treba, ali čim stane odmah svi kukaju. Nadam se da je svima jasno da:
POVERENJE (KVALITET) SE SISTEMATSKI (I GODINAMA) STVARA I GRADI,
a IZUZETNO LAKO UNIŠTAVA!
Takođe, želim da pojasnim još jednom da se svet drastično izmenio u poslednjih 20 godina, i što je još važnije da će se još više dramatičnije izmeniti u narednih 10, tako da će nam ova 2011. u 2020.-oj (kada će prva generacija reformisanih gimnazijalaca tražiti posao) izgedati kao daleka i duboka praistorija, a upravo je to prva osnovna ključna stvar koju naši reformatori ne vide ili poptupno ignorišu.
Da li će se neko 2020.-e sećati MS Power Point prezentacija i FaceBook-a? Možda će i preživeti u Srbiji.
Da li će se neko sećati glomaznih desktop računara i desktop baza podataka, Pascal-a, PHP-a, C#, Java-e i ovih i ovakvih foruma na kojima sada trošimo svoje dragoceno vreme?
Kakav je naš odgovor? Recimo da ne znam(o).
Zato bih zamolio kritičare da nam pojasne da li danas treba učenicima da pokazujemo MS Windows 2020 kako bi ih pripremili za posao koji će tražiti 2020. godine i kako nas ne bi kritikovali bar te 2020. godine da smo ih učili nešto što je zastarelo? Bilo bi dobro i da neko postavi linkove za instalacije svih alata koji će se koristiti od 2020. do 2030. godine, kako bi odmah mogli da se primenjuju u nastavi.
Još jednom, na kraju, želim da istaknem da je obrazovni sistem izuzetno kompleksan i važan za budućnost društva i da svaka promena ostavlja niz dobrih i loših posledica u dužem vremenskom periodu a posebno u vremenima u kojim živimo.
A to samo znači da svaka ozbiljna sistemska promena zahteva niz ozbiljnih istraživanja, analiza i testiranja.
Svaka površnost i neozbiljnost daje tragične posledice u budućnosti.
Isto tako i reforma gimnazijskog obrazovanja ne može i ne treba da se zasniva i svodi na PIJACU FONDOVA ČASOVA na kojoj se iz rukava dele i otimaju časovi i to po principu čiji je esnaf ili lobi jači ili uticajniji (mada je to skoro neizbežno).
I na samom kraju, prosto mi zvuči neverovatno i paradoksalno da u 2011. godini moram da "pravdam" realne IT zahteve i potrebe i ovog društva i budućih generacija. Ali to je valjda zemlja Srbija u kojoj je svaki paradoks i moguć i logičan. Ako smo ponosni na tu činjenicu i to je u redu, ali onda ne bi trebalo ni da se čudimo ni da kukakamo što svi u našem okruženju (sem Albanije, a koliko vidim i oni će nas prestići uskoro) trenutno imaju bolje standarde i veće prosečne plate, jer se svaka greška (posebno u XXI veku) skupo plaća i stvarno košta (a neko mora da je plati).
E sad, ako neko smatra da sam preterao ili možda izneo neistine ili pak smatra da je sve što sam naveo tačno ali ipak nepotrebno, zaista nemam ništa protiv, samo bih unapred zamolio sve kritičare da ne kritikuju površno samo da bi kritikovali, već da se potrude da svoju kritiku i argumentuju ako je ikako moguće.
Unapred hvala,
Dragan Ilić
[Ovu poruku je menjao dragilic dana 12.01.2011. u 04:26 GMT+1]
Dragan Ilić