Da zapocnem svoj danasnji carsav jednom bizarnom pricom. Delimicni off-topic, ali nadam se koristan.
Nokia Communicator 9110 je imao hard-kodirani URL tipa
http://www.example.com/nokia, gde se nalazio spisak dial-in provajdera u Evropi, sto su korisnici upotrebljavali da bi odabrali najpovoljnijeg provajdera u odredjenom regionu sveta gde bi se zadesili. Kada je (novi) vlasnik domena example.com odlucio da penzionise server na kome se nalazila ta stranica gomila Nokiinih korisnika je ostala bez jedne funkcije na svojim telefonima. Ne bas kriticne funkcije, doduse, ali ipak korisne. :-)
Da se vratim na temu:
Imam utisak, naime, da je ova tema promasila svoj cilj, jer postepeno dobija navijacko-pijacni karakter svojstven dnevnoj politici i fudbalu. Domeni nisu ni fudbal ni boranija, a iza jednog domena moze da se krije kako jedan jedini sajt, tako i 1500 raznih servera, radnih stanica, stampaca, rutera, pda ... Da ne govorimo o OSS/NMS ... i jos toliko raznih lose napisanih aplikacija za poslovanje ovoga ili onoga koje su uradili direktorovi sinovi/cerke za vreme velikog odmora ili neki studenti kojima je to bio seminarski/praksa ... i sve to (mozda?) koristi nazive domena za svoj rad.
Gasenje top-level domena zadire vise u tehnicko nego u marketinsko-politicko pitanje i zbog toga to nije nesto o cemu treba odlucivati vecinom glasova. RNIDS bi u svakom slucaju morao da trazi produzenje roka kod ICANN-a, jer ne vidim zasto bismo zurili sa necim gde zurbi nema mesta. A nemamo sta da izgubimo (osim .yu domena).
U tih dodatnih 6-12 meseci RNIDS bi morao da napravi ozbiljniju kampanju vezanu za gasenje .yu domena, jer vecina ljudi nije ni svesna da prekrstavanje domena ne znaci samo izmeniti par linija u DNS-u, vec potencijalno gomilu toga ostalog. :-( Posebnu paznju treba posvetiti vlasnicima sajtova koji koriste SSL, kao i nekim kriticnim kategorijama korisnika (vlada, opstine, banke, veliki sistemi, univerziteti itd.).
Neke od mogucih problema sam vec pomenuo (hard-linkovi, SSL sertifikati itd.), ali - recimo - nije iskljuceno da neki prilicno bitni korisnici (banke) imaju i neke druge aplikacije koje zavise od naziva domena i za koje treba dosta vremena, novca i/ili ljudi da bi se stvari ispeglale do kraja.
Na temu SSL sertifikata, za one koji ne znaju:
SSL sertifikati su vezani za ime (FQDN) sajta. Sertifikaciono telo (Certification Authority - CA) cak cesto koristi whois ili neke druge nacine da proveri da li je vlasnik sertifikata i vlasnik domena i/ili ima pravo koriscenja domena. Ako se menja ime sajta neophodan je novi sertifikat i to kosta 500-1500 evra godisnje po sajtu, sto nije mala cena. Nesto su srecniji korisnici kojima sertifikat uskoro istice - oni ionako moraju da kupe novi i trebalo bi da tada obrate paznju da ga kupe za .rs (ili .com, .net itd.) domen, a NE za .yu! RNIDS bi o ovome trebalo da upozori ljude na svom sajtu. Ne verujem da je SSL sajtova sa validnim sertifikatima u Srbiji bas previse, stavise mogu se izbrojati na prste jedne ruke ...
Posebno su ugrozeni oni kojima sertifikat vazi jos par godina. Koliko je takvih uopste? Ima li ih?