Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
Kao i svaka tema na es-u, tako i ova ode u off posle dve tri strane. Da se pridružim, samo da opet ne dođemo do četnika i partizana.
Generalno, mislim da grešite, a za to postoji nekoliko razloga. Prvi je način razmišljanja, sve što je nekada bilo to je dobro, lepo, kvalitetno. To što sam nekada bio mlad i imao petnaest ili dvadeset godina, pa mi je svet izgledao lepše nego danas, ne bi smelo da me dovede do pogrešnih zaključaka. Drugo, tehnologija je napredovala, dobijamo sve bolje i kvalitetnije uređaje(od elektronike, preko bele tehnike do automobila). Za koje pare, to je pitanje, ali generalno dostupnost je danas neuporedivo veća nego pre četrdeset pedeset godina. E sad, jesu tu i tržišni pristup proizvođača i savremena ekonomija umešali prste, ali ne zaboravite jedno, a to su dve stvari. Pre tih četrdesetak godina bila je priča, da prosečno kinesko domaćinstvo ne može sebi da priušti frižider. Sumnjam da je danas tako. Tada nije bilo ni toliko automobila na putevima, danas svaka šuša nešto vozi, nemaš gde da parkiraš. Tada si od dodatne opreme imao grejače stakla nazad, radio kasetofon i obrtomer. Danas hoćeš alu felne, hoćeš da se klimaš, hoćeš električne podizače svega i svačega. Hm, pa cena mora da se plati. Opet, ta cena nije u kvalitetu, koji generalno po meni nije opao.
Da nastavim u drugom smeru. Ako pričate o hrani, vidim slike kupusa i pečenja. Moram da kažem, ne bi bilo loše da prestanemo da se hvalimo i dičimo ovim stvarima. Svim tim vašarima, kupusijadama, slaninijadama i ostalim jadama. Ne bih da budem pogrešno shvaćen, ali kada gledam te slike imam utisak da vidim nekakva poludivlja, primitivna plemena koja su došla do tehnologije, pa je sada upotrebljavaju za one najniže porive. Ljudi, jesmo li mi gladni? Skoro sa stopostotnom sigurnošću mogu da tvrdim da u Srbiji nema gladnih, pa se zatom pitam, otkud ta opsesija hranom, ta orgazmička potraga za pečenjem? Razumem da je to deo i nekog folklora, ali što je mnogo mnogo je.
Sada malo o kvalitetu hrane. Primetio sam, šta god da kupim u supermarketu od mesa i mesnih prerađevina da nije baš dobro i kvalitetno, jednostavno nije to to. Nisam rekao ništa novo, to znaju i vrapci na grani. Međutim, ovde se opet previđa jedna stvar. Pre pedesetak godina, niko nije imao u kući tv dijagonale pet metara, dva tri kompjutera i deset mobilnih telefona. S druge strane, mnogi su živeli na selu ili imali pristup prirodnoj, što bi se reklo organskoj hrani. Savremeni život je prosto tako organizovan, da je taj gubitak na kvalitetu hrane skoro neminovan. Međutim, taj gubitak nije svuda i uvek po širini. Onaj ko ima dovoljno novca, uvek će moći sebi da priušti i kvalitetnu hranu. Ko nema novca, sigurno ima nekog na selu. Zasuči rukave pa posadi, okopavaj, prikolji nekog brava i biće.
Danas je svima apsolutno sve dostupno. Hoćeš kvalitet, keširaj pedeset kila para i eto ti bmw ili leksus. Ako nemaš, za puntišu će se nekako već naći. Hoćeš kvalitetne cipele, može i to, ali opet moraš da odrešiš kesu.
Ako posmatram širu sliku, mislim da su ljudi danas ipak dosta profitirali od tehnologije i razvoja iste. Drugi je par rukava što to nosi i neke probleme.
|