Citat:
Nedeljko:
To je sasvim nalik na tvoju "kritiku" teorije realnih brojeva koju nikada nisi proučio.
Neke neistine ne treba ni učiti ni znati.
(Počeo si na stari način, ali tebi se toleriše pa moram da ignorišem ličnu notu)
Citat:
ali nemoj onda svoje izmišljotine da pripisuješ drugima i teorijama koje su drugi foormulisali
Sračunavanje puteva svetlosti u MM eksperimentu i puta svetlosti od izvora do ogledala u nekom vozu
nisam ja izmislio, ali sam otkrio grešku koju relativisti ne mogu da uoče jer ne shvataju princip relativnosti.
U tom cilju smislio sam jednu priču koja je malo poduža, ali lako se čita jer ima nešto i šale.
Bila u jednom selu na obali mora tri ribara, Mate, Jure i Stipe. Mate je imao super čamac na električni pogon – skroz
bešuman. Jure je imao benzinski motor i stalno je računao koliko troši. Stipe nije imao čamac i voleo je da se šali.
Obala pored mora je bila sređena dugačkom obaloutvrdom, a paralelno s njom na udaljenosti l bile su postavljene
crvene i numerisane bove (plutače) koje su bile na međusobnom razmaku u. Mate i Jure su skoro svakodnevno odlazili
svaki do svoje bove, tu se vezali, zabacili udice i uživali. Jedno veče našli su se u kafani sa Stipom i počeli da ćakulaju.
Jure se opet hvalio kako on do svoje bove (2) sa svojim benzinskim motorom potroši samo jedan deciliter goriva, a
šeret Stipe je smislio šalu pa reče: To je zato što ne znaš teoriju relativnosti pa trošiš više nego što treba. Ja ću sa
tvojim motorom sa tvog startnog mesta doći do Matine bove (1) sa isto tolikom potrošnjom i za isto vreme.
Na to će Mate: Ne pričaj gluposti – od Jurinog startnog mesta pa do moje bove je duži put (s) i nema šanse da to
možeš da uradiš. Ali Stipe ga ljutito (tobože) napadne: Ni ti nemaš pojma o velikom Ajnštajnu – glup si ko kur… Mate
nije bio kao dobroćudni Jure već vrlo uvredljiv i predloži Stipi da se opklade u tri litra bevande. Stipe, naravno, prihvati.
Dogovorili su se da Mate napuni Jurin rezervoar benzina i da ga zaključa, a ključ da bude kod Mate. Takođe su se
dogovorili da Mate i Jure sutradan odu sa Matinim čamcem do njegove bove(1), i kad stignu da daju signal Stipi da
krena sa Jurinim čamcem sa Jurinog startnog mesta prema njima t.j. prema bovi 1. Taj signal će biti i znak za
uključenje štoperice.
Posle toga Mate je ljutito ustao i otišao, a šeret Stipe obrati dobroćudnom Juri: Jure, ovo je šala, ali nemoj da me izdaš
nego pomozi da se našalimo. Otiđi noćas do tvoje bove (2) i prefarbaj broj 2 i napiši broj 1, a sutra predloži Mati da me
sve vreme posmatrate dvogledom sa krova njegovog čamca.
Ja ću ploviti prema tvojoj bovi 2 kojoj si prefarbao broj na 1. Kada ja krenem ti siđi s krova, zatim oprezno
odveži čamac i uključi njegov bešumni motor. Usmeri čamac prema svojoj bovi kojoj si promenio broj. Kada dođeš do
bove isključi motor, veži čamac i popni se na krov da vidiš šta se dešava. Ja ću biti blizu i kad priđem vežite me i
isključite štopericu. Jure je sve razumeo i prihvatio. Sutradan se sve odigralo po planu. Kad je Stipe stigao do Mate i
Jure najpre su kontrolisali gorivo. Mate je otključao rezervoar i dosuo tačno jedan decilitar, a kad su pogledali
štopericu – utrošeno vreme je bilo isto kao što je Jure uvek konstatovao za put od njegovog startnog mesta pa do
njegove bove.
Mate se nije mogao načuditi – obilazi Jurin čamac da nema možda neki dodatni motor, gleda i svoj čamac i vidi da je
uredno vezan za njegovu bovu broj 1 i ništa sumnjivo ne nalazi. Bevande je uvek bilo u Matinom čamcu i pošto je
Mate izgubio počelo je veselje. Počelo je veličanje Ajnštajna. Stipu je ipak grizla savest, pa kad su stigli kući on
pozove u kafanu te i on plati tri litra bevande, a dobroćudni Jure kao saučesnik učini isto i usput obelodani prevaru.
Mate nije znao da i njegov čamac plovi jer je električni motor bio bešuman, a da se ne bi čulo brčkanje vode Jure je
uključio tranzistor. Svi se ljudski ismejaše, izmiriše i pijani odoše kući.
Sledeći dan kad su se sreli Mate i Stipe malo postiđeno Mate reče: Ma ja sam znao da nešto nije u redu jer sam uvek
video samo levi bok Jurinog čamca. Bez sumnje si mi se približavao, ali nekako porebarke, a ne pramcem.
Mati ne treba zameriti jer nije znao za svoje pomeranje t. j.nije znao da je njegov čamac prešao put u, ali Ajnštajn i
Vida su znali za kretanje vagona koje su apsolutno ignorisali.
Priča, kao što vidite, nije džabe napisana, a da se to i potvrdi odgovorite na pitanje:
Ko je prešao put s?