Moram da dam svoj komentar na poslednje poruke.
Šta je cilj visokog obrazovanja? Isključivo osposobljavanje studenata za rad. Naravno, svaka nauka se može ispeći i van obrazovnog sistema, ali je u obrazovnom sistemu mnogo lakše. Da bi neko samouk zaista postao stručnjak, a ne samozvani priučeni glupak, treba da bude genije, ali da bi završio fakultet i postao stručnjak, ne mora da bude genije. Oni koji kubure sa fakultetom definitivno neće postati stručnjaci, jer je drugim putem to moguće samo onima kojima bi fakultet bio pesma.
E, sad, nisam primetio da su fakulteti svesni toga šta im je jedina funkcija - da što veći broj ljudi osposobe za što složeniji rad, pa se uče pored ostalog i nepotrebne stvari.
Primera radi, na matematičkom fakultetu se na drugoj uči predmet "osnovi geometrije". Njegovi deklarisani ciljevi su da se shvate problem paralelnosti i njegovo rešenje i da se nauči aksiomatski metod. Što se aksiomatske metode tiče, ona se može naučiti na primeru bilo koje aksiomatske teorije (kao što su teorije grupa, prstena, polja i vektorskih prostora na algebri i realnih brojeva na analizi), tako da to ne treba da bude cilj, nego nešto što student nauči usput. Što se problema paralelnosti i njegovog rešenja tiče, to može mnogo brže. Cele godine se tupe dokazi odavno poznatih teorema iz nekih aksioma, tamo gde to nije esencijalno potrebno. Na kraju će taj matematičar biti ili istraživač ili pedagog ili će se baviti primenama. Ko ima koristi od tog kursa? Pa, samo onaj ko će predavati isti taj kurs. To znači da je taj kurs potpuno promašen.
Međutim, samo neko ko nema pojma niočemu može da tvrdi da je ceo obrazovni sistem promašen. Najveći deo onoga što se uči na svim nivoima obrazovanja je vrlo bitan i upotrebljiv.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.