Citat:
koxe1: Molio bih sve koji su uspesno zavrsili proces apliciranja i sada zive u kanadi ili oni koji o tome dosta znaju da prokomentarisu da li je moguce otici na sledeci nacin.
mislim da jedino mogu da se kvalifikujem kao skilled worker. imam zavrsen fakultet koji se bas i ne trazi u kanadi ali radim na srodnim poslovima koji bi mogli da se podvedu pod jednu od NOC kategorija koje se traze. imam vise od cetri godine radnog iskustva, smatram da cu dobiti dobre ocene na testovima iz engleskog i background i medicinska provera nece biti problem. sa mnom bi putovali i supruga i jednogodisnja beba, sve u svemu po sistemu bodovanja mislim da cemo moci da ostvarimo i veci broj bodova nego sto je potrebno. jedini problem predstavlja novac. na osnovu pravilnika nama je potrebno da prikazemo sredstva od oko 12.000 €
Planiramo da pozajmimo novac i otvorimo racun i zatim potvrdu o tome dostaviti nadleznima? Zanima nas koliko dugo taj novac mora "lezati" na racunu, da li je "zarobljen" tokom kompletnog procesa do dobijanja vize ili odbijanja zahteva, ili ga mogu podici ranije i vratiti dugove?
Koliko novca bi trebalo poneti? recimo da troclana porodica normalno zivi 2 meseca. (nismo vezani nijednim gradom, ali bi voleli da to bude Vankuver)
moj plan se sastoji iz toga da pronadejm bilo kakav posao sto je pre moguce, pa naknadno da trazim bolje. takodje imam u planu da pokusam da iskoristim svoju postojecu diplomu i da po dolasku upisem master ili PhD. studije. Primetio sam da je se njihovom diplomom i njihovim radnim iskustvom sve mnogo lakse pa bi ovo bio nacin da izbegnem da citav zivot radim slabo placene poslove. koliko je lako upisati postdiplomske studije sa nasim diplomama i kolike su cene studiranja(okvirno)?
hvala unapred
Moje mišljenje je da su ti šanse prilično velike, obzirom na to što si napisao. Svakako treba precizno uraditi assesment, pošto smo svi po malo subjektivni (znam iz ličnog primera

.
Pošto smo suprug i ja, u fazi prikupljanja papira, prilično smo upoznati sa tematikom. Ono što sam ja saznala vezano za sredstva a može da pomogne je da možeš da pronadješ nekog u banci ko će ti jednostavno na običnom bankarskom memorandumu ili već pripremljenom obrascu izdati uverenje da imaš zahtevani iznos. Ono što je bitno u čitavoj priči je da oni to NE MOGU da provere. Naime, ne postoji apsolutno nikakva mogućnost da bilo koja banka, na poziv bilo kog službenika, bilo koje vlade oda informaciju koliko klijent ima na računu. Ako se zamisliš, to je prilično logično. Znači ovde je pravi problem kako naći nekog ko bi ti izdao tu potvrdu. Moj suprug na sreću radi u banci, pa će on to sam da uradi, a pouzdano znam neke ljude koji to rade u Raiffeisenu.
No to je rešenje samo pola problema, tj to ti daje samo malo vremena da smisliš kako da nadješ stvarno novac koji ćeš tamo poneti. Kada smo se mi raspitivali o troškovima života, izračunali smo da nam u stvari tačno toliko, koliko su oni i rekli, treba za početak. U stvari je velika ludost otići bez novca, a pogotovo sa decom. Jedini način koji ja vidim je da rasprodamo sve što možemo, skupimo koliko možemo i da zagrizemo.
Što se tiče posla, kada smo se raspitivali, lakše ga je pronaći u većem gradu, ali su i troškovi života veliki. Takođe, vrlo brzo se može naći nekakav posao koji će te održati na površini dok se ne smestiš i nadješ nešto bolje.
I da, postoji nekoliko načina kako da podvedeš neko od svojih zanimanja pod NOC listu. Jedan od njih je da ti neko u tvojoj firmi izda potvrdu da si radio upravo to što traže. Takođe treba da ostaviš broj telefona te osobe koja će, ukoliko do toga dodje, potvrditi tvoju priču.
Znači, postoji dosta načina da se stvari prikažu u malo lepšem svetlu, a takođe nije loše iskoristiti tudja iskustva i ići već utabanom stazom. Sve ovo što sam napisala je već neko uradio.
I na kraju još dva saveta: nikako ne govori da imaš vojnu knjižicu, da si (daleko bilo) bio na ratištu ili učestvovao u bilo kom sukobu - to takođe ne mogu da provere - osim ukoliko tvoje ime nije na nekoj od poternica ili si bio odlikovan, ili se tvoje ime našlo u vestima. Znači ukoliko se tvoje ime pominje vezano za rat u bilo kom izvoru kao što su novine, internet, strane poternice, strani izveštaji, tj sve ono što oni do čega mogu da dodju, pomeni ali ukoliko misliš da te nigde nema, već da si evidentiran samo u vojsci zemlje u kojoj si služio (sve su iste, nije bitno) onda ne pominji. I drugi savet je nikako ne laži - osim ono što znaš da ne mogu da provere (sve gore navedeno).
Ne dozvoli da te niko obeshrabri. Ja sam lično naišla na gomilu "dobronamernih" saveta, koji su imali za cilj više da ukazuju na probleme, nego da ponude pomoć ili možda i rešenje.
Eto i srećno