Sizif Vladimir Milovanović Strani plaćenik N44.816 E20.4587
Član broj: 16929 Poruke: 65 82.117.196.*
|
Ovo je potpuno neverovatan slučaj sa našom zdravstvenom inspekcijom, ali ovako se desilo:
Moja porodica ima zubnu kliniku, koja (kao i većina ozbiljnih zubnih klinika u Srbiji) ima (tačnije - "je imala") svoj web sajt.
Na tom sajtu stajale su informacije o uslugama koje pruža klinika, imenima lekara koji u njoj rade, adresa, telefon, i ostale uobičajene informacije.
Pre par dana u kliniku dolaze dve matore inspektorke, i trijumfalno uručuju REŠENJE kojim se kojim se ZABRANJUJE vlasniku klinike da oglašava zdravstvene usluge putem web sajta. Zaista, zakon o zdravstvenoj zaštiti, član 71. zabranjuje reklamiranje zdravstvenih usluga, i to ovako glasi:
Član 71
Zabranjeno je oglašavanje, odnosno reklamiranje zdravstvenih usluga, stručno-medicinskih postupaka i metoda zdravstvene zaštite, uključujući zdravstvene usluge, metode i postupke tradicionalne medicine (alternativne, homeopatske i druge komplementarne medicine), koje se obavljaju u zdravstvenoj ustanovi, privatnoj praksi ili u drugom pravnom licu koje obavlja zdravstvenu delatnost, u sredstvima javnog informisanja i na drugim nosiocima oglasnih poruka koje su uređene zakonom kojim se reguliše oblast oglašavanja (reklamiranja).
Dozvoljeno je oglašavanje naziva zdravstvene ustanove, odnosno poslovnog imena privatne prakse, sedišta, delatnosti koja je utvrđena rešenjem o ispunjenosti uslova za obavljanje zdravstvene delatnosti, kao i radnog vremena.
Rezultati u primeni stručno-medicinskih metoda i postupaka zdravstvene zaštite mogu se saopštavati samo na stručnim i naučnim skupovima i objavljivati u stručnim i naučnim časopisima i publikacijama.
I to je sve. Internet se nigde ne pominje. Ono što mene buni je sledeće:
1. u pitanju je .COM sajt, registrovan u Americi, hostovan u Americi, vodi se na američkog državaljanina. Na kraju krajeva, sajt je na engleskom jeziku i namenjen je strancima koji dolaze u zemlju, ordinacija praktično živi od "zubnog turizma" i ima klijente iz celog sveta, a zahvaljujući web sajtu većina ambasada iz Beograda dolazi u našu kliniku. Ceo sajt je na engleskom! Američki zakoni u ovom slučaju nisu prekršeni, jer oni nemaju zakon protiv reklamiranja zubnih lekara. (osim ako lekar nije registrovani lekar, a reklamira se kao lekar, i još nekih par izuzetaka koji u ovom slučaju nisu primenljivi.)
2. Ako ja sada, hipotetički, uzmem web sajt neke konkurentske ordinacije, skinem ga i okačim na svoj .COM server u Americi, i prijavim dotičnu ordinaciju, onda bi i ona, po logici stvari trebalo da dobije ovakvo rešenje o zabrani reklamiranja. Jedini problem - oni NE MOGU da skinu tu prezentaciju jer sam je okačio ja. Američki zakon nije prekršen, a toj klinici preti zatvaranje i velike kazne zbog nečega na šta ne može da utiče - činjenice da je neko okačio "previše" informacija o njoj na internetu.
3. Koga, zapravo, štiti ovaj zakon? Primer: ako dete ima recimo paradentopatiju u svojoj 8-oj godini (veoma redak slučaj, ali se dešava), ja želim da budem u mogućnosti da pronađem informaciju o tome na internetu, a ne da budem osuđen da dete vodim kod lekara u lokalni dom zdravlja koji će ga uputiti u privatnu ordinaciju njegovog kolege koji je "veliki stručnjak". Ovim se direktno krši pravo građana da budu obavešteni.
4. Srpski zakon nigde ne pominje zabranu reklamiranja u inostranstvu, ako međunarodni zakon nije prekršen, lokalne vlasti su dobrodošle da, kao i Kinezi, filtriraju informacije pa da dotični sajt bude izuzet kod lokalnih provajdera, ali da se može videti u slobodnim zemljama u inostranstvu.
Na šta smo spali? Kome se žaliti? Ima li neko komentar?
|