Dragane, prvo valja razrešiti jedno pitanje.
Niko ne „rukovodi“ prevodom Linuksa. Naime, Linuks nije ništa što bi neko želeo da prevodi, i nijedan od mnogobrojnih korisnika koji se žale na Linuks zapravo ga nikad nisu ni „videli“.
Zbog toga, besmisleno je reći da Sloba Marković rukovodi prevodom Linuksa, kada niko na ovom svetu ne prevodi Linuks.
Što se tiče samog prevoda, evo par zapažanja.
Postoje dva „rečnika“ u upotrebi. Onaj koji koriste profesionalci („računarci“), i onaj koji koriste ostali (zombie, tvoj izraz „civili“). Profesionalac će lako razlikovati „host“, „server“, „domen“, i slične stvari. Međutim, kada običan korisnik ima polje „Unesite host“, negde drugde „Izaberite server“, na trećem mestu „Unesite domen“, on će po prirodi stvari misliti da se radi o raznim i različitim stvarima.
U praksi (obični programi sa grafičkim interfejsom) to nije tako, i zadatak je prevodioca da to prepoznaju, i „normalizuju“ (tj. svedu sve na isto, ukoliko ima smisla). Da li ćemo se zatim odlučiti za neki prevod, ili za neku od postojeće tri reči iz engleskog jezika je manje bitno (pošto uvodimo u svakom slučaju
jednu novu reč).
Sledeći problem je problem reči koje se izgovaraju mnogo drugačije od toga kako se pišu (često je odomaćen jedan izgovor, a pišu se na engleskom). U tim slučajevima se transkripcijom samo otežava razumevanje (npr. šel za shell/ljusku, ili ćirilicom

), pa je bolje izabrati odgovarajuću reč na srpskom jeziku.
Ukoliko prevod treba da bude nenametljiv, najgore što se može uraditi je „nasilno prevođenje“ (izraz koji neki protivnici prevoda koriste). Ukoliko je već veoma neprikladno zadržati englesku reč (to nije retkost), onda je bolje izabrati prevod koji će korisniku da kaže čemu nešto služi. Npr. „tab“ (kao u „tabbed browsing“) nikad nije ušao u naš jezik prirodno, i ja nikad nisam čuo da neko to govori i koristi kao npr. fajl, direktorijum, sajt i slično (uvek se izgovori sa engleskim naglaskom). Znači, ovu reč treba zameniti odgovarajućom po smislu. Druge reči kao „daunload“ i „apload“ su veoma ružne i neprimerene našem jeziku, da je
obavezno ih zameniti odgovarajućim izrazima na srpskom jeziku (ako treba i opisno, npr. kada se radi o imenici onda „preuzeta datoteka“)
Opet, problem reči „fajl“ je naročit. Naime, ta reč se kod nas u računarskim krugovima koristi sa nešto (možda i znatno) većom učestanošću od reči „datoteka“ (zaista sam čuo mnogo njih koji koriste ovaj izraz). Prema tome, imamo dve reči od kojih nijedna nije domaća (mada druga više „liči“), jedna se češće koristi, a obe grupacije je razumeju. Znači, ovo je retki slučaj gde prevodilac ima više reči na raspolaganju, i svaku može izabrati, a da ne napravi (katastrofalnu) grešku.
Naravno, neke reči izgledaju odlično kada se napišu ćirilicom (

), a veoma „ružno“ kada se napišu latinicom (uporediti sa „veb“). Opet, i ovo je lični doživljaj.
U svemu ovome uvek treba naći meru, i pokušati naći rešenje „za buduće generacije“.
Dodatni veliki problem koji bih izdvojio pri prevođenju je to što prevodioci budu preterano pod utiskom engleskog izraza, i često koriste potpuno neprimerenu (englesku) konstrukciju rečenice. Tako sam viđao izraze „Direktorijum obriši:“ za „Directory to remove:“, itd.
A ja bih još dodao i problem navodnika: srpski jezik (pa čak ni engleski jezik) ne koristi "ovakve" navodnike, već „nešto“ drugačije ;-)
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.