Zvanično, neradni dani bili su:
- 1. i 2. januar, za proslavu Nove godine, zatim
- 7. januar, prvi dan Božića, pa
- 15. februar, na Sretenje, kada se slavi Dan državnosti Srbije,
a onda dolaze:
- četri neradna dana za uskršnje praznike.
- 27. aprila, Poslednje u nizu su proslave Dana Savezne Republike Jugoslavije i
- 1. i 2. maj, Praznika rada.
Zaposleni imaju pravo da ne rade i za određene verske praznike, tako da pravoslavcima sleduje jedan neradni dan za krsnu slavu, katolicima i pripadnicima drugih hrišćanskih verskih zajednica pripada pet neradnih dana, od kojih jedan za Božić i četri dana za Uskrs, prema Gregorijanskom kalendaru. Pripadnici Islamske zajednice mogu neradno da proslave Ramazanski i Kurbanski bajram, a pripadnici Jevrejske zajednice jedan dan za praznovanje Jom Kipura.
Zaposleni u privatnom sektoru mogu u dogovoru sa poslodavcem da spoje neradne dane dva bliža praznika, što je proteklih godina obilato korišćeno za vreme januarskih ili božićnog i prvomajskog praznika, tako da se praznovanje prilično protegne u prvoj trećini godine. Kada je reč o državnom sektoru, poslanici republičkog ili saveznog parlementa mogu ad hok odlukom da za koji dan produže dane slavlja i u državnim, odnosno društvenim firmama.
Zvaničnu računicu, koliko praznovanje košta naciju, teško je utvrditi i malo se ko bavi time, ali je svojevremeno jedan od članova republičke vlade došao do sume od nekoliko milijardi dinara gubitka od potencijalnog bruto-proizvoda u januaru, kada, prema nezvaničnim podacima, više od 50 odsto zaposlenih praznuje oko 10 dana. Statistički podaci takođe potvrđuju da domaća privreda već godinama beleži gubitke u tom mesecu.
pregled
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 05.08.2006. u 14:33 GMT+1]