Nekad je mozda bilo i hadvera, ali danas je to softverski.
Kad su se pojavile ozbiljne baze bilo je da se za svakog korisnika na bazu "trosi" 2 MB memorije, recimo Oracle verzija 5 ili 6. To je bilo krajem 80-tih, danas su uslovi drugi pa ovo deluje kao neozbiljno ogranicenje, medjutim tada je memorija kostala, a i diskovi.
Pa prema tome ostaje ogranicenje koje postave autori. Kad se neka baza deli dzabe onda je nekako normalno da bude dizajnirana za 5-10 korisnika sto je dovoljno za razvoj. Razvije se sistem i prelazi na produkcionu bazu za mnogo korisnika, a to kosta. Sistem koji koristi Microsoft.
Ili jedna baza ali licencni kljuc odredjuje za koliko korisnika ce da "radi", kako radi Borland.
Ne pratim vise Oracle, ali i tamo imas Personal verzije, jednokorisnicke za razvoj. Ali zato za vise korisnika kosta.
Uglavnom, skoro svaka firma ima neku malu bazu koju daje da bi se nesto razvilo, a kad aplikacija krene predje se na odgovarujucu bazu, uglavnom prema broju korisnika.
Pomozite Micro$oftu u borbi protiv piraterije, poklonite prijatelju Linux