Oni koji su te 95. posetili sajam tehnike, mogli su uživo videti (ili čak probati, kao što sam ja imao sreće) neku od dve kacige - VFX1 i Cybermaxx.
Malo je reći da je cena bila paklena. Bila je tolika da je firma koja ih je donela, odlučila da cenu sakrije od javnost. U svakom slučaju, cena je bila četvorocifrena, a neki ljudi i dan-danas sanjaju o trenutku kada će im VR učiniti dostupnim neke maštarije, nedostupne običnim smrtnicima.
I dok utemeljenost takvih očekivanja ima razloga da bude predmet diskusije (a to znači i u ovoj temi), malo je onih koji su ostali ravnodužni na prvi talas ovakvih novotarija, koje su bile namenjene široj publici od zaposlenih u NASA-i.
Elem, za one koji ne znaju o čemu se tačno radi, da pojasnim ukratko:
VR kacige su (uslovno rečeno) šlemovi, kape ili naočare (kako kod kojeg proizvođača), koje uz pomoć stereoskopskog prikaza, realizovanog pomoću dva displeja visoke rezolucije (kasnije analize će potvrditi da se prvenci na ovom polju nikako ne mogu podičiti nekim "velikim" rezolucijama, al' 'ajde) proizvode iluziju 3D prostora.
Kako to radi?
3D vizija, ili stereoskopija simulira binokularni prikaz, koji dospeva do receptora u mozgu, a koji je uobičajen za naš vid. Oči su, kako je poznato, razdvojene i prikaz projektovan ispred jednog, nije identičan prikazu ispred drugog oka, zbog razlike u položaju zamišljenih osa, koje kreću od oka do centra opažanja, odnosno predmeta koji posmatramo. Trik koji koriste VR kacige je vrlo blizu prirodnom prikazu - slike na svakom od displeja ponaosob su blago dispozicionirane i time varaju mozak da zaista vidi 3D sliku.
Problem je što sam stereoskopski prikaz nije dovoljan da bi realističnost bila srodna onoj u prirodi, pa u ukupnom utisku realističnosti, ulogu dobijaju još dva faktora. Prvi predstavlja način projektovanja slike. Neki VR sistemi koriste tehniku poludisperzionog vizira, koji naizmenično uključuje/isključuje monohromatski filter ispred očiju, ali takvom frekvencijom, da ljudsko oko ne može da primeti "prevaru". Frekvencija se kreće od 70Hz pa naviše, a ovaj način projektovanja je jedno vreme bio hit i bio je isporučivan uz neke luksuznije grafičke kartice. Kako taj sistem ipak nije davao željenje rezultate, težište razvoja je vraćeno na stari kolosek - displeji su postali minijaturi High-res, procesorski kontrolisani displeji, potpuno neprozirni, kako bi dočaravanje 3D sveta bilo potpuno.
Međutim, kompanije koje se bave razvojem VR sistema, naišle su na prvi problem - usled neadekvatne udaljenosti oka od displeja i bez obzira na uspešnost simuliranja stereoskopije, mozak biva premoren već posle pola sata izloženosti. Jasno je da mozak može biti prevaren, ali isto tako i zbunjen, jer uprkos simuliranoj stereoskopiji, oči ne gledaju i zaista u nešto udaljeno metar ili dva, već gledaju u displej udaljen svega par centimetara. U celu priču se umešala i nedovoljna rezolucija i nerealistične boje (boje u prirodi su, kako znamo, mnogo manje vibrantne, nego na kompjuterskim displejima), ali i grafika, koja nije dorasla prirodnom pogledu.
Kao da to nije dovoljno, pojavio se i treći problem - mozak se zbunjuje usled nedostatka feedbacka u obliku okretanja glave. Vrlo brzo je i ovo rešeno ugradnjom žiroskopa u kacigu. Sada je cela stvar dosta otežala i predstavlja dodatni problem - sve i da nema zamora očiju, vrat će zaboleti kad-tad.
Naravno, to nije kraj. Žiroskop je uveo još jedan stepen realizma, a doneo još problema mozgu. Kako je mozak već dovoljno zbunjen redukcijom žižne daljine (razlika između stvarne i one virtuelne), dodatnu konfuziju unosi žiroskop, koji prati okretanje glave. Problem nastaje onda kada se kaciga skine. Po onome što sam čuo od upućenijih (i što sam pročitao), javlja se totalno dezorjentacija u prostoru. Receptori i centri za ravnotežu upravljaju svojim sistemima mahom u odnosu na reakcije mozga. A kako je ovaj zbunjen VR prikazom, lako je zaključiti kako se potencijalni uživalac ovakve igračke može osećati.
Usavršavanje rada VR sistema je vrlo brzo prekinuto. Sporadični pokušaji su postojali sve vreme, ali je prvi bum vrlo brzo utihnuo, na opšte razočaranje nekih ljubitelja tehnoloških novotarija.
Na moje iznenađenje, danas sam nešto tražio na internetu i sasvim slučajno sam nabasao na neku stranicu o VR-u i ostao zaprepašćen činjenicom da VR industrija ne miruje. Najveći projekti su predstavljeni tokom prošle 2005. godine i kako se iz priloženih linkova može videti, proizvoda na ovu temu je sve više.
Da li je to dobro ili loše, prosudite sami. Ostaje još jedna činjenica - sve i da se problemi orjentacije reše, uvek će ostati jedan - pomeranje pogleda (očima) je vrlo teško simulirati, a pošto znamo da pomeranje pogleda proizvodi drukčiju sliku, lako je zaključiti šta je problem.
Cene su "simbolične". Ako Vam u džepu ponekad ostane nešto novca od kupovine novog LearJeta, onda Vam neće biti problem da izdvojite i do 100.000 dolara za pojedine primerke. Za one malo skromnije, ponuda je na linkovima niže...
http://www.stereo3d.com/hmd.htm
http://www.siainteractive.com/sitio2/eng-02120301.htm
http://www.digit-life.com/articles/vfx3d/index.html
Pozdrav
[Ovu poruku je menjao StORM48 dana 21.02.2006. u 03:34 GMT+1]