Na festivalu najpoznatijih marketinških magova iz celog sveta u Beogradu već danima traje rasprava o tome kako svima prodati istu robu, a da pri tome, marketinški poslenici ne upadnu u klasičnu grešku – da kod većine potrošača, kojima je pomalo muka od oglašavanja, ne pređu finu granicu strpljenja. Čuveni Džo Kapa je to ilustrovao na sledeći način: „Mogao bih, pošto sam Italijan, da slušam „Rigoleto” 25 puta nedeljno, ali ne i 50 puta dnevno, a toliko puta sam primoran da gledam neke TV spotove”. Pitanje je, dakle, i mere u oglašavanju.
Svet je pretrpeo psiho-grafičke promene, koje su pogađale i oglašavanje. Naši dedovi su preživeli veliku depresiju, očevi su prošli kroz Drugi svetski rat, mi pamtimo hladni rat i Vijetnam, a naša deca...? Ništa ih ne pogađa i vrlo su cinična. Kako da im klasičnom reklamom zadržimo pažnju – bila je jedna od brojnih opaski u jučerašnjem izlaganju gosta iz Amerike Džoa Kapa „Budućnost oglašavanja”. Prema mišljenju autora istoimene knjige, na tržištu se vodi borba između oglašivača, medija, agencija i potrošača – časopisi više nisu namenjeni svima već se specijalizuju „od mase do klase”, Internet uzima sve više para od oglašavanja, potrošači su različiti po godinama, navikama, svakako obrazovaniji a doseljenici i imigranti donose svoje etničke razlike. Kako svima njima prodati istu robu?
Želeći da ovdašnje marketing poslenike upozori na grešku koja im se može desiti on je kazao da je svima pomalo muka od oglašavanja, da ga ima previše.
– Ja sam poreklom Italijan i volim „Rigoleto”. Mogao bih da ga slušam nekoliko puta nedeljno. A šta se dešava sa TV spotovima? Neki novi vam je interesantan i voleli biste da ga gledate pet puta u toku dana, možda čak 25 puta nedeljno ali, zaboga ne pedeset puta dnevno!
Gzavije Dipre je direktor jedne kancelarije agencije za spoljno oglašavanje ŽSI-Deko u Londonu (centrala firme je u Parizu) i juče je učesnicima skupa „Zlatni petao” govorio o temi „Budućnost oglašavanja na out-door medijima – kako se transformiše najstariji medij na svetu”.
S. B.