Citat:
Kako ništa? Znam da ubuduće neću smatrati taj izvor informacijama pouzdanim i otići ću negde drugde.
Da, ali se i na tom drugom mestu priča ponavlja: opet rizikuješ da naletiš na grešku i da moraš da okriviš dedu.
Citat:
A kako da znam? Recimo pogledam neki pojam iz medicine (o kojoj ne znam praktično ništa). Kako da ja tu isfiltriram šta je kvalitetna informacija a šta šum? Sa druge strane ako odem na Britaniku ja sam
Sve i da je pisao Luj Paster lično, opet si i ti, kao prijemnik, umešan u razumevanje toga što je pročitano. Ako ne razumeš kod (jezik, način zapisa, itd.), svejedno je što je pisao stručnjak.
Citat:
U pomenutom slučaju šum nije veštački podignut, već je upravo priroda stvari da se sistem spontano kreće ka haotičnijem stanju (2-gi zakon termodinamike, da se i ja malo frljam teorijom).
Spontano (prepušten sam sebi) se kreće ka haotičnijem stanju: na televiziji vidiš samo „sneg“ kada nema signala.
Ali ovde ne govorimo o spontanom već „usmerenom“ kretanju: na televiziji se vidi slika kada ima signala. Ako je usmerenje ispravno izabrano (snaga signala dovoljno jača od snage šuma), možemo da prenesemo informaciju (gledamo drugi dnevnik ili pink tv ili slično).
Citat:
taj članak i ne treba. Poenta je što takvi članci ne donose ništa onima kojima su valjda i namenjeni.
Nije tačno da ne donose
ništa. U najmanju ruku omogućavaju da se pokupe ključne reči za (može biti) dalju pretragu.
Koliko vredi samo saznavanje ključnih reči (bez ikakvog sadržaja) možeš da ustanoviš recimo na sajtu
http://www.google.com.
Citat:
Znači, kad pogledam informaciju u enciklopediji, ja treba da je proverim tako što ću da modelujem i pravim eksperimente? Auuuu. Mogu samo da zaključim da imamo vrlo različita očekivanja od enciklopedija.
Ti u svakom slučaju bar na neki način moraš da promisliš ono što si pročitao. U suprotnom ti pročitana stvar malo koristi.
Na primer u Britanici (koju smo uzeli kao primer „pouzdanog izvora informacija“) pročitaš stručnjački članak o bolesti sa nekakvim komplikovanim imenom (recimo
varicella telephonica, izmišljam:). Pošto sam (verovatno) nisi stručnjak za medicinu, verovatno ne bi razumeo precizan opis bolesti. Mogao bi, eventualno, da ga naučiš napamet, ali koliko bi ti to koristilo? Ono što možeš da pokupiš odatle jeste verovatno nešto poput: „traje sedam dana“, „leči se antibioticima“ i slično što je u opsegu znanja nekoga ko se medicinom bavi na nivou potencijalnog pacijenta.
Nisam govorio o
očekivanjima od enciklopedija; pokušavam da kažem da bez obzira koji je izvor informacija u pitanju, ti moraš nekako da
promisliš to što si pročitao da bi ti zaista bilo korisno. Jedino je obim posla za različite izvore različit.
Da su informacije u Wiki(pediji)
nužno beskorisne, onda bismo lepo mogli da odustanemo od celog tog zamečateljstva, pogasimo svetla i idemo da radimo nešto drugo. To se međutim očigledno ne dešava. Puno ljudi ima (naravno subjektivni) osećaj da je Wikipedija korisna stvar.
Jedna poenta priče je da Wiki(pedija)
može da bude korisna ako znaš kako da iskoristiš informacije koje nudi. Druga je da i ta Britanika podleže istim
mehanizmima za prenos informacije kao Wiki(pedija) iako su parametri (tj. nivo šuma, potrebno predznanje i sl.) verovatno različiti. Informacije se izvlače na suštinski
isti način iz oba izvora, jedino je količina onog što dobiješ različita.
f