Citat:
Ivan Dimkovic
Rezultati eksperimenta, na zalost, ne mogu da ti daju dokaz tudje svesti.
U realnosti nije bitno da li svest postoji ili se samo ispoljava.
Zašto?
Zato što je to stvar definicije a definicija (per se) ne utiče na realan dogadjaj.
Na primer, u momentu saobraćajne nesreće ko je čega svestan?
Na iskazu učesnika saobraćajne nesreće čućeš sto verzija.
Kako to može biti kad su svi svesni?
Razlog je taj što mozak ne može da obradi sve podatke koji mu pristižu u situacijama kad se ekstremno napreže.
Potrebno je izvesno vreme da se obradi podatak i ako je to vreme suviše kratko onda elementi dogadjaja neće biti pravilno složeni u mozgu.
Niti će učesnik dogadjaja imati svest o tim elementim.
Zato nije teško zaključiti da svest ima veze sa pamćenjem.
Plus "kolateralna šteta" zaključka u smislu da je svest fenomen vezan za mozak a ne neko vanprostorno/vanvremensko čudo odvojeno u dušu van tela.
I sad pitanje: gde se završava puko pamćenje a gde počinje svest?
Ali i računar ima pamjat (memoriju).
Da li to znači da računar ima svest?
Razlika računarske memorije u odnosu na pamćenje čoveka potoji.
Računar aktivira memoriju pod uticajem programa.
A čovek samovoljno aktivira pamćene nevezano za bilo kakav algoritam.
Na primer pukim razmišljanjem ili maštanjem.
Zato o svesti kod računara ne možemo govoriti na isti način kao o svesti kod čoveka.
Tj. svest je relativan fenomen zavisan od definicije.