Citat:
vucko47:
Ja za radijatore ne znam al znam da farbanjem procesorskog hladnjaka u racunaru koji ima forsirano hladjenje sa sigurnoscu smanjujes njegovu efikasnost i podizes temperature jezgara za po minimum 5 stepeni. Ko ima dodira sa racunarima zna koliko znaci tih tricavih par stepeni. Licno znam entuzijastu koji je to radio crnim sprejom.
Jasno sam naznačio da farbanje nema smisla kod forsiranog hlađenja. Čak može narušiti kvalitet konvekcionog odvođenja ako je farba neodgovarajuća i u debljem sloju (može se ponašati kao delimični izolator toplote).
Kada je prirodna konvekcija i pri tom loše strujanje iz bilo kog razloga, onda farbanje pomaže ozbiljno.
Takođe ne ide auto lak već sprej za auspuhe za 450C. Taj ima neke granulice (moguće grafitne?) unutra i dobro odvodi toplotu kroz sopstveni sloj, posebno ako je taj sloj jako tanak.
------------------------------------------------
Te "termo" farbe znaju biti jako interesantne...
Devedesetih sam napabirčio ozbiljno iskustvo oko termodinamike, pomažući jednom poznatom muzičkom umetniku, mom porodičnom prijatelju, oko njegove solarne kuće, uz osnovni projekat dr Lambića iz Novog Sada.
Savladali smo mnogo toga i oko aerodinamike jer je jedan podsistem urađen i sa vazdušnim kolektorima na južnoj strani (25 kv. metara) i topao vazduh distribuiran tunelima u jedan deo kuće (izvrsna stvar za period od 08 do oko 15-16h). Naravno, vodila je se bitka sa laminarnim strujanjima gde treba, turbulentnim gde treba, efikasnim oduzimanjem toplote sa vazdušnih kolektora, a pri tom sa filtriranjem prašine i smanjenjem buke...
Od Rejnoldsovog broja me je već tada bolela glava, a sećam se da sam običnim končićima dobro rešio prelaske preko završnih ivica u lamelama kolektorima i održao laminarno strujanje (inače štos sa izlaznih ivica krila aviona, gde je se nekad pomoću končića pratilo strujanje na tim mestima).
Puno literature smo pregazili i puno toga eksperimentalno probali.
Već tada smo imali predznanja o selektivnim bojama koje se ponašaju kao "dioda" za toplotu.
Tada su se boje za solarne kolektore, sa odnosom provodnosti toplote reda 97% ka unutra a 12-15% ka spolja, mogle nabaviti jedino iz Britanije. (to ka spolja je reemisija i ne dopunjava se do 100% sa primljenom energijom, primedba da ne objašnjavam naknadno).
Postojala je još tada čak i samolepljiva tapeta sa vrhunskom selektivnosti (isto iz GB samo papreno skupa, blizu 100 tada vrlo "vrućih" funti po kvadratu).
Ukačili smo čak i kako se home-made pravi selektivna boja, naravno nešto lošija od profi ali ni malo naivna.
Pravi se tako što se gomila nekog gvožđa ostavi da oksidiše do te mere da se nakupi dovoljno oksidnog praha (gvozdene rđe), potom se taj rđa-prah pomeša sa mat crnom za auspuhe (postoji i u kantici a ne samo u spreju).
Tim se ofarbaju solarni kolektori domaće izrade i imaju neverovatno manju reemisiju, tj. prilično dobru selektivnost.
Zaboravio sam tačan odnos selektivnosti jer odavno behu devedesete, ali nije preterano zaostajao za profi bojom.
U to vreme je Nisal, iz Niša, počeo proizvoditi selektivno anodirane (vrsta eloksaže sa selektivnim osobinama) solarne vodene kolektore i odmah je ugrađeno i 40 kvadrata takvih na krov. Kuća je tada snabdevena sa vodenim akumulatorom od 1.3T vode, spregnutim sistemima: elektro kotao, naftni kotao, kamin sa izmenjivačem i solarna grupa voda-vazduh. 4 mešna ventila i 13 sondi po raznim tačkama. Izbor trenutno najoptimalnijeg grejanja i sprege bilo čega sa bilo čim, kao i delimično "praćenje sunca" južnim i zapadnim kolektorima kojima je se mogao menjati odnos protoka. Konvektori bivšeg Čačanskog "Cer", umesto radijatora, pravljeni za izvoz u Švedsku (ulovljeni preko veze), dimni radijatori na kaminskom dimnjaku, sve vođeno analognom i digitalnom elektronikom tog vremena, i tako dalje i tako dalje...
Behu lepa vremena i vrhunski smo se zabavljali gradeći nešto jako korisno.
Da ne davim više van teme, ovo sa bojama može biti korisno nekom ko hoće neku toplotu od sunca.
Selektivne boje (i gvozdena rđa naravno) imaju efekat snežne pahuljice, inja, koje se neverovatnom brzinom i pre bilo kog drugog zaleđenog oblika vode, otopi sa prvim zracima sunca.
Naime, upadni zrak svetla (čitaj: energije, toplote) bude zarobljen mnogostrukim refleksijama u pahuljici inja i neznatna količina svetlosti-toplote uspe da napusti pahuljicu. Ta njena selektivnost pokupi maksimum upadne svetlosti i zato se prva otopi. Struktura je u pitanju.
Tako se ponašaju i selektivne boje koje imaju sličnu "kristalnu" strukturu.
--------------------------------------
Drugo ozbiljno iskustvo u tom pertiodu je bilo timsko pravljenje ("EKO inženjering"): električne, vazdušne, protočne, peći, snage 200KW, za potrebe bivše firme (čini mi se "Metalac") sa Dušanovca. Firma je se bavila plastificiranjem aluminijumskih i čeličnih profila, dužine 6 metara.
Na toj peći je se toplota sa stotina grejača, u ukupnom zbiru od 200KW, oduzimala konvekcijom pomoću strujanja vazduha i taj se vazduh posle laminarno i ravnomerno distribuirao u toj ogromnoj peći.
Peć je bila protočna i imala stalno otvorene ulazni i izlazni otvor za konvejer, i vazdušnu recirkulacionu zavesu na oba otvora.
Tada sam odlično iskusio koliko je teško namestiti brzinu strujanja oko grejača, na kritičnu granicu, tik nijansu ispod turbulentnog strujanja, gde se dobija krajnji maksimum odvođenja sa njih (u suprotnom bi grejači bili usijani i kratko poživeli). Takođe da se najhomogenije opstrujavanje lakše dobija usisavanjem sa objekta, gde nema brzih strujnica po nekim zonama.
Verovali ili ne, tih 200KW sam vodio sa nekom količinom (ne sećam se više koliko) trijaka BTA41-700B u TOP-3, sa trajnim opterećenjem od 33A po komadu (što bi bio preporučeni maksimum trajnog opterećenja), namontiranih na nekoliko metara NIsalovog rashladnog profila M3006 (istraženi su dakle i hladnjaci sa graničnim opterećenjem i prirodnom konvekcijom, kao i distribucija po samom "mesu" hladnjaka)...
Ova priča je vezana i za forsirano hlađenje raznim ventilatorima.
Ukoliko se pređe brzina strujanja, do te mere da postane strujanje turbulentno, onda jako opadne efikasnost odvođenja jer se stvore "džepovi" sa zarobljenom toplotom.
Pravila važe i za elektroničarske hladnjake, gde ako hladnjak nije namenski konstruisan za konvekciono odvođenje forsiranim strujanjem i tačno dimenzionisanom aerodinamikom i maksimalnom brzinom, prejakim ventilatorom pri improvizovanom forsiranom hlađenju možemo veoma slabo iskoristiti potencijal datog hladnjaka i ugroziti elektroniku na njemu...
Nadam se da nisam bio dosadan jer nekom može biti korisno.
P.S.
Zavisno od konstrukcije i oblika hladnjaka, nekad odsisavanje sa njega može biti puno efikasnije nego obrnuto.