Citat:
Steve Lonmo:
Gde su se nalazile te škole i bolnice? Jel su imale neka imena? Tada se zidalo od kamena, jel su ostali negde sačuvani makar temelji? Jel postoji neki pisani trag o tim školama i bolnicama iz srednjeg veka u Srbiji, koje je osnivala SPC?
Smešni ste ko bioskop. Čuj, bolnice i škole u Srbiji u srednjem veku!
Ti nisi smešan , ti si tužni egzemplar neobaveštenog , da ne kažem gl pog čoveka .
Da si ikada obišao Studenicu mogao si da vidiš prostor gde se nalazila bolnica koju je osnovo Sveti Sava .
Mogao si i da vidiš originalne hirurške instrumente iz 13 i 14 veka ! Imala je Srbija mnogo više nego što si ti
uopšte svestan , ali su sve to zatrli oni tatari sa Bosfora . Da li ste svesni da su nam ti divljaci odsecali krila
500 godina !
http://www.tmg.org.rs/v320409.htm
Srbi su već u XII veku poznavali Hipokratova i Dishoridova dela, i to je istovremeno početak naše naučne medicine i farmacije. 1199. zajedno sa svojim ocem Stefanom Nemanjom, koji se odrekao prestola i zamonašio, osnovao je prvu bolnicu u Hilandaru. Godinu dana kasnije izdao je Hilandarski tipik, prvi crkveno-pravni spis, u kojem je propisao brigu o bolesnicima kao jednu od dužnosti hilandarskih monaha. Po povratku sa Svete Gore 1208. godine, otvorio je prvu bolnicu na teritoriji Srbije u manastiru Studenici, po vizantijskim manstirskim uzorima. Bolnica se zvala ''Sveti duh''. U okviru bolnice Sava je odvojio odeljenje za duševne bolesnike od odeljenja za telesne bolesnike. 1215. godine izdao je Studenički tipik, koji je propisao pravila ophođenja sa bolesnicima.
''Letopisci beleže da su posebnim karantinskim odajama monasi pružali pomoć obolelima, kljastima i ubogima, a pretpostavlja se da su uglavnom molitvama lečeni vernici sa duševnim tegobama. O bolesnima su brinuli monasi izabrani po svojim posebnim manirima i osećanjem za pomoć drugom čoveku.''
Po načinu lečenja naše bolnice spadaju u najstarije u Evropi. Nezavisno od bolnica, postojali su i hospitali (azili), u kojima su bili smešteni neizlečivi bolesnici, siromasi i napuštene osobe. Studenička bolnica je bila medicinska ustanova u pravom smislu reči i zaslužuje da dobije svoje mesto u istoriji evropske medicine. U tekstu ''Bolnica Svetog Save u manastiru Studenica'' Relja Katić objašnjava da sa ovom i hilandarskom bolnicom, kao i sa medicinskim spisima nastalim u XII i XIII veku u manastiru Hilandaru, Srbi ulaze u porodicu evropske medicine. U tadašnjoj srpskoj medicini bilo je dobro poznato učenje autora antičke medicine (Hipokrata, Aristotela, Galena i dr.), zatim autora čuvene aleksandrijske medicinske škole, ranovizantijske, salernske i monpeljeske medicinske škole, itd. U prilog ovom idu i sačuvani prepisi najstarijeg srpskog terapijskog zbornika, nastalog krajem XIII ili početkom XIV veka.
Kome snaga argumenta leži u brisanju, tragovi mu nečoveštvom smrde.