Sve zavisi od "istorije", tj. kako su kao deca od malena razvijani.
Najbanalnija stvar je da im je, recimo, od malena ubijana sigurnost i samopouzdanje, tako što su ih roditelji stalno kritikovali i omalovažavali (Poznato? Ono, i da imaš sve petice u školi, nisi nešto uradio kod kuće ili, što bi seljaci rekli: "ne znaš još kol'ko ti je pasulja dosta").
I kad imate osobe koje nemaju dovoljno sigurnosti niti podrške okruženja da nešto promene (da ne pominjem bližu i dalju rodbinu koja se zadržava na verbalnim savetima, a niko konkretno da nešto učini ili pomogne, ne materijalno, već da utiče na sve članove porodice da se nešto promeni, kao da i njima odgovara, jer onda ipak ima i neko gori od njih samih), godine prolaze jedna po jedna, i dok se okrenu, eto pete decenije, a ništa se nije rešilo niti promenilo. A okruženje često nameće neke svoje predloge i rešenja koji za te ljudi nisu izvodljivi dok se ne reši glavni problem (u ovom slučaju sa roditeljima, ali može biti bilo šta, 100 ljudi - 100 ćudi).
Eto, meni su npr. roditelji uvek za kupovinu u prodavnici davali tačno novca koliko treba, pa mi se 90-ih nebrojeno puta desilo da nemam dovoljno novca, pa se vratim kući, oni napsuju državu i vlasnika prodavnice, a onda opet nazad sa dovoljnom sumom novca, da ne pominjem kakvu siću sam dobijao za ekskurzije i sl., pa sam rešio da na generacijsku u srednjoj školi i ne idem, ali sam bar očekivao za trećinu ili četvrtinu tog novca neke bolje patike, međutim ni to nisam dobio.
I onda, i ako imaš platu sa kojom možeš ležerno da iznajmiš stan, nemaš dovoljno sigurnosti i samopouzdanja u svoje finansije, jer ti je to finansijsko samopouzdanje ceo život urušavano i uvek ti je falilo mizernih suma novca za najelementarnije stvari, plus ako odeš onda više nema nazad kod roditelja ako se zapadne u finansijski problem, jer bi tim ljudima koji su se ovde otvorili bilo samo gore, nikako bolje. I zato jednostavno tavore od danas do sutra.
A kod većine takvih ljudi je slučaj da se nisu finansijski osamostalili sa 20 i nekoliko godina, kada je mnogo lakše jednostavno otići, već kasnije kad su sebi nametnuli veće zahteve.
A država je tu samo kad treba nešto da uzme, iako ti ljudi ne traže ništa besplatno, nego samo da ne ostanu na ulici prvog meseca kog ne prime platu ili ako dobiju otkaz pa im treba nekoliko sedmica da dođu do novog posla.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.