U normalnim zemljama možda i zaživi, u Srbiji teško.
Prvo, ovde niko novac koji je dao za kupovinu auta, novog ili polovnog, keš ili kredit, ne računa u trošak!
Potom, registraciju i servise takođe niko ne računa u trošak.
U trošak se računa samo gorivo.
Eto, mene TNG košta nekih 6-7 dinara po kilometru, u proseku. Ako do posla imam npr. 10 kilometara, to je 70 dinara. Da vidim, ko će da mi iznajmi auto za tu cenu, tj. da za 140 dinara dnevno idem do posla i nazad?
Znamo da taksisti računaju u manjim gradovima da im je 40-50 din/km minimalno da imaju kakvu-takvu zaradu, a tu je njihova zarada daleko ispod troškova - samo što oni računaju u trošak i auto, i registraciju, i servis, i gorivo, i poreze i doprinose.
Kažem, kad bi svako stavio sve troškove auta na nivou godine i koliko kilometara godišnje pređe, lako bi se našla računica, ali onda većina ne bi mogla da dokazuje svoju uspešnost komšiluku tako što će u dvorištu imati parkiranog Golfa/Pasata/Audija.
Sa druge strane, pričamo o biciklama u Holandiji... drugačija klima. Pokušajte ovde, kad krenu vrućine, da odete na posao biciklom, osim ako poranite u 6 ujutru, jer biste došli na posao mokri od znoja i bilo bi vam potrebno tuširanje i presvlačenje.
A da još obučete košulju, odelo, stavite kravatu, pa na biciklu...
A i opet onaj balkanski mentalitet, "vidi ga, kao neki uspešan biznismen, a vozi biciklu..."
Kako neko jednom reče: "U uređenim zemljama bogati voze bicikle, a u neuređenim sirotinja vozi automobile" (ili nešto tako, ne sećam se tačno).
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.