Steve Lonmo:
^
Da, da, taj rad... četnici u stvari nisu sarađivali sa okupatorom i služili mu, već su se infiltrirali u njegove redove i čekali pogodan trenutak da mu zabiju nož u leđa. Jedino što taj trenutak nije nikada došao, već su '44/'45. zajedno bežali u istom smeru.
MVAC
...
Đujićeva Dinarska četnička divizija je bila jedna od najbrojnijih jedinica u sastavu italijanskih okupacionih trupa. Po podacima samog Đujića, sredinom ljeta 1942. imao je 12.240 »antikomunističkih dobrovoljaca«, i to: u Strmici 2400 (neposredna komanda Đujića), u Bosanskom Grahovu 2000 (Brane Bogunović), na Uilici i Dinari bosanskopetrovačkih četnika je bilo 500 (Mane Rokvić), na Otriću 1500 (Mirko Marić), u Pađenima 940 (Vlade Novaković), na Kosovu 4000 (Milan Miljević), u Topolju 100 (Nikola Berić), u Krupi 400 (Obrad Bijanko) i u Gračacu 600 (Dane Stanisavljević).[3]
MVAC je imao dva tipa formacija: naoružane jedinice i naoružane seljake. Četnik je plaćan sa 200 lira, komandir odjeljenja sa 400, a vođa grupe sa 800 lira. Njihove porodice su od Talijana primale po 7 kilograma brašna, 15 kilograma povrća, 3 kilograma zeleni, 0,3 litre ulja i 0,6 kilograma šećera svakog mjeseca.[4]
...
„»Zaklinjem se ovdje pred Kristovim raspećem, da ću se potpuno čak i uz žrtvovanje života, založiti za uništenje komunizma i da ću se oružjem u ruci boriti pod komandom talijanskog Guvernatorata, kako bih Talijanskoj Dalmaciji osigurao mir i napredak prema zakonima i poretku fašizma. Ako ne budem slušao pretpostavljene starješine ili na bilo koji način prekršim položenu zakletvu, neka Bog i talijanski Guvernatorat kazne mene i moju obitelj.«[5]“
(Zakletva antikomunističke dobrovoljačke milicije u Zadru)
...
MVAC je imala zadatak čuvanja pozadine i komunikacije kao i zaštitu italijanskog stanovništva od napada jedinica NOVJ i partizanskih odreda kao i borbu protiv istih. Antikomunističkim dobrovoljačka milicija je formalno uspostavljena italijansko-hrvatskim sporazumom Roata-Pavelić 19. juna 1942. godine. Sastojala se od pripadnika svih naroda koji su živeli na teritoriji pod italijanskom okupacijom u Kraljevini Jugoslaviji, bili su podeljeni po odredima shodno nacionalno-verskom sastavu.
Istinski zadaci i dužnosti MVAC bili su takvi da je MVAC korištenka kao produžena ruka fašističkog režima, i njena primana borba je bila ideološka protiv svih neprijatelja Italije kako ideoloških tako i vojnih. Na samom bojnom polju korišteni su gotovo isključivo protiv snaga NOVJ uz politički pritisak i represalije na političke neistomišljenike, opet primarno članove Komunističke Partije Jugoslavije, dok skoro u opšte nisu ratovali protiv drugih vojnih formacija.
...
Od 1941. godine lokalni sardnici italijanske vojske u okupiranim krajevima postojali su u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Lici, a od 1942. godine i u Dalmaciji. Prvi put su u Dalmaciji dobile naziv „Dobrovoljačka antikomunistička milicija“, naziv koji je kasnije prihvaćen za sve jedinice sastavljene od lokalnog stanovništva u italijanskoj okupacionoj vojsci na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, reorganizacijom od juna 1942. godine kada se MVAC i zvanično formira.
Sporazumom Roata-Pavelić rešeno je statusno pitanje četničkih jedinica u NDH i one su pacifikovane na taj način što su pristupile MVAC - tako su "legalizovane" i praktično postale deo italijanske vojske. Već tokom juna 1942. godine oko 4.500 četnika u Crnoj Gori pristupilo je MVAC-u, a do 1943. godine bilo je ukupno 20.514 četnika na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske.
...
https://sh.wikipedia.org/wiki/...antikomunisti%C4%8Dka_milicija