Ja nisam verovao nego sam znao da ce biti vojna intervencija, sto podrazumeva bombardovanje jer to tako ide. Nije se znalo kada ce tacno biti prvi napad jer je to odlagano nekoliko puta ali se znalo da se blizi i da je pitanje dana. I onaj ko nije imao ama bas nikave "insajderske" informacije sa bilo koje strane je imao dovoljno podataka da zna. To sto su se neki (vecina) zavaravali, obmanjivali sebe i druge, nadali, ignorisali... to je njihov bio problem koji im se obio o glavu na neki nacin (nespremnost u svakom smislu, psihickom, fizickom... nemanje namirnica ni varijanti za nabavku...).
Naravno da je bilo sansi, prilican broj, da se izbegne bombardovanje, i ne samo bombardobanje. Za neke se znalo i tada, za neke se saznavalo kasnije tokom godina a karakteristicno je to sto se vecina vezuje za Milosevica. I to je tacno. One najbitnije sanse sa veoma dobrim resenjima, ishodom, po Srbiju su u svakom slucaju procerdane od strane Milosevica. Uz napomenu da je u pitanju tipicno inacenje, mogu reci i nekako svojstveno nasem narodu. I varijanta razmisljanja "ma imam ja resenje, moje licno, ja sam smislio najbolje...", sto nas je kostalo kroz istoriju kako na Drzavnom tako i na privatnom nivou. Plus kada se tome doda naivnost u smislu "ma nece valjda bas to da se desi" i "nemoguce je da ce to biti", kao i vecito insistiranje na nekom kvazi fer pleju i junastvu (opet karakteristika naseg...) - sve to dovodi do nerazumnih odluka sa, uglavnom, negativnim posledicama. I sve je to dovelo do bombardovanja... i sto je vazno, nespremnosti pucanstva da se na pravi nacin izbori sa svim tim. Da, uvek smo nekako iznenadjeni...
Kako smo prosli? Pa kao sveukuppno - evidentno najlosije sto se moglo. Pojedinacno, kako ko. Pojedinacno je vecina lose prosla sa posledicama koje i danas traju i ko zna dokle ce. Pojedinci su odlicno prosli po svim pitanjima jer su sticajem okolnosti bili, bivali u situacijama koje su iskoriscavali maximalno. Ja licno sam prosao tako sto mi u knjizici pise "ucesce u ratu" jer sam aktivno i bio na terenu, kraj rata (ma sta to znacilo, zvanicno je bio rat i to stoji u bukvici!) sam docekao na VMA. Nakon toga sam nastavio da se bavim sa poslom kkoji sam radio do tada (i sada to isto radim) ali sa razlikom u finansijskom smilu. Ono sto sam naplacivao 3.000DEM i vise pre bombardovanja posle nisam mogao da naplatim vise od 2.000DEM pa vrlo brzo ni toliko. Pre bombardovanja sam imao dva posla mesecno (po nekada, retko ali se desavalo, i tri) a kasnije kako je vreme odmicalo samo sporadicno a uobicajeno jedan posao mesecno (posao = ploca, CD, projekat... razni nazivi). Pre bombardovanja sam dobijao unapred dogovorenu sumu (na ruke, na racun, tantijemi... kako kad), nekada celu sumu a nekada pola a tokom mixa ostatak. Nakon zavrsetka rata se jako tesko naplacivalo, unapred samo u pocetu a kasnije se "čekićalo" i mesecima, da ne pricam o tome da se desavalo da nikada ne naplatim drugu polovinu... mislim, svi koji smo iz posla smo bili u istom "kosu", svima se to desavalo a ne samo meni.
I tako...
Pozdrav!
"Grand Magus and Supreme Wizard of professional
audio applications in the known universe and beyond"
E-Mail:
[email protected]
Home Page:
http://www.linkedin.com/in/sceka
:) "Nije ti palo na pamet da nekom inteligentnijem postu daš lajk?" (By Nebojsa)
Pravi biser: „Sada sumnjam da bih ucestvovao u poboljsavanju Nebojsinog foruma.”