Citat:
make_lele: Koji je to minimalni iznos i period za orocenu stednju sa kojim je (bilo) moguce pregovarati sa bankom o visini kamate?
Štediše sa manjim iznosem novca ( do 10.000 evra ) nemaju puno šanse da u pregovorima bilo šta postignu. Ali čak i takvim štedišama puno znači da li je kamatna stopa 3,5%, 3,7 % ili 4%. Čak i oni koji ulažu do 10.000 evra imaju razlog da pregovaraju, ali su im manje šanse da dobiju bolje uslove.
Onima koji imaju manje sume novca za štednju, taj novac pre može da zatreba nego nekom ko ima ušteđevinu od npr. 50.000 evra. Za one koji imaju manje sume novca ( do 10.000 evra ) pravo rešenje je štednja po viđenju ili oročenja na kraće rokove.
Drugačija je situacija kod ljudi koji imaju veće iznose. Njima svaki procenat kamate donosi veću dobit, a ušteđevina im verovatno neće zatrebati u toku jedne godine. Takvim štedišama više odgovara da novac oroče na godinu dana uz što veću kamatu. Pošto je Srbija zemlja čuda, ovde je moguć kartelski dogovor banaka oko visine kamate na štednju ili tzv. direktiva ( neki to zovu preporuka) Narodne banake. Zato trenutno banke ne nude veću kamatu od 4% a siguran sam da bi mogle i trebale da nagrade klijente koji štede, bar za ukazano poverenje. Jedino rešenje za štediše su pregovori sa različitim bankama, natezanje, nadmudrivanje i pozivanje na konkurenciju. U pojedinačnim slučajevima to daje rezultate. Lične ambicije bankara, gramzivost, loši rezultati rada poslovnice i banke u celini ,želja za dokazivanjem, sujeta, a ponekad i lične sipmatije ljudi iz banke ponekad dovedu do toga da se u pojedinačnom slučaju razbije kartelski dogovor banaka o visini kamate na štednju i pređe preko Jorgovankine NBS preporuke.
Pojedinačni slučajevi su nešto što svuda postoji. Oni koji nemaju živaca za natezanje sa bankama, biće kraći za 50-100 evra.Ove godine nisam pregovarao sa bankama, jer mi oročenje ističe tek krajem februara. Ako prihvatimo činjenicu da ni čašica jogurta nema istu cenu u svim prodavnicama, onda je jasno da je čitava priča sa ovogodišnom nedeljom štednje veštački izazvana direktivom Narodne banke, a verovatno i prećutnim dogovorom banaka da se u prvoj nedelji novembra rasterete obimnog posla u kratkom vremenskom roku. Tako će verovatno biti čitavog meseca novembra. Kad direktiva Narodne banke bude van snage i kad banke počnu samostalno odlučivati o tome šta će ponuditi svojim klijentima biiće mesta za konkurenciju među bankama, a samim tim i za prijatna iznenađenja. Štedim od 2007.god i znam: ovakva situacija ne odgovara bankama sa malim učešćem na tržištu i velikim ambicijama. A to su sve grčke banke, NLB, Hypo i AIK. Poredeći ponude banaka u pogledu kamata koje nude štedišama primetno je da tu nema razlike između npr. Marfin ili Opportunity banke i Rajfajzen banke. A neka razlika mora da postoji. Čime će manje banke privlačiti klijente ako ne većim kamatama na štedne uloge i povoljnijim kreditiranjem?
Onima koji razmišljaju šta i kako dalje na raspolaganju stoje tri rešenja: pretvaranje dela ušteđevine u dinare, prenos ušteđevine u neku crnogorsku banku i ulaganje u polisu životnog osiguranja. Sve opcije imaju svoje dobre i loše strane. Treba sačekati, dobro razmisliti, pratiti događaje, prihvatati informacije bez predrasuda i teorija zavere, ne oročavati novac na duže rokove ili ga bar za sada držati u slamarici..
[Ovu poruku je menjao Saša Nikolić dana 19.11.2013. u 21:32 GMT+1]