Citat:
Dexic:
Da li svako moze da otvori elektrodistribuciju bilo gde? Nigde.
Da li svako moze da otvori prodavnicu/proizvodnju hrane? U svakoj normalnoj zemlji, maltene bez ogranicenja.
Kome treba i jednom da se crta razlika izmedju ta dva, jbg, pronacicemo negde da primaju punoletne u prvi razred osnovne.
Upravo je tu negde i osnov ovog problema, u lošem školskom sistemu i pogrešnom načinu vaspitavanja dece. Svi treba opet da krenemo u prvi razred osnovne škole. I mnogo pametniji od mene kažu da upravo u ovoj problematici i leže uzroci raspada SFRJ i bede u kojoj se Srbija trenutno nalazi. Mi sada ovde kažemo, budući veliki humanisti, da svako ima pravo na struju. Dobro, zašto tu da se zaustavljamo? Svako ima pravo i na vodu. Dalje možemo da stavimo da svako ima pravo na hranu. Onda možemo da dodamo da svako ima pravo na besplatno školovanje i lečenje i krov nad glavom i da se oseća bezbednim. Zašto svako ne bi imao pravo na rad i godišnji odmor i slobodno kretanje gde god poželi? itd. itd.
Glavno pitanje je: ko će to sve da
plati? Uzmimo za primer, koje god da je tvoje zanimanje, da je korišćenje produkta tvog rada
pravo svakog. Šta ćemo sada?
Kada izemituješ mnogo prava, a ekonomski sistem to ne može da isprati, onda ili moraš da skratiš spisak lepih želja i objasniš ljudima kroz vaspitanje i osnovno školovanje i efikasne zakone kako sistem funkcioniše i šta može, a šta ne može ili taj ekonomski sistem puca, jer ne može da se plati ono što upražnjavanje definisanih prava potroši. Jedna je stvar kada ti iz škole izlaze deca koja su naučena da svet može biti veoma nepošteno mesto za život, da su oni individue koje moraju da se bore za svoje mesto pod suncem, da su građani jedne veoma siromašne države, zašto su važni Ustav i zakoni, kako se oni sprovode u delo, zašto su važni lična inicijativa, znanje, rad i trud, zašto ne postoji čarobni štapić itd. dok je sasvim druga stvar kada ti iz škole izlaze elementarno neinformisani klinci koji su u fazonu "neko će to već da reši" u ovoj prelepoj zemlji koju još krase i bogata istorija i kultura i svi mogući prirodni resursi i fantastična geografska lokacija, a ja idem malo da strudiram marketing ili državnu upravu na Megatrendu. Tužna je činjenica da ogromna većina stanovnika Srbije definiše struju kao neku magiju koja iz utičnice pokreće uređaje po kući, a na koju svako ima pravo. Retko ko može da objasni kako struja nastaje, kako se transportuje do korisnika i koji su sve tu troškovi prisutni. Nisam znao pre dve godine da li da se smejem ili da plačem što mi je kasnio let iz Beograda - nije bilo struje na aerodromu "Nikola Tesla".
Sistem u Srbiji je nakaradan i, između ostalog, što se ljudi koji poštuju propise i plaćaju uredno dažbine prave budalama. Plaćao struju ili ne plaćao struju - imaćeš struju. Ako je nisi plaćao, biće milionita po redu akcija - plati neki deo nečega, bez kamate, nema frke. Samo budale plaćaju struju redovno. Zidao ti kuću poštujući sve procedure i tražeći sve dozvole ili zidao kuću bez i jednog jedinog papira - sve će kuće biti legalne, jer će biti opet neka legalizacija za dinar. Bedak je samo ako ti klizište odnese kuću, ali eto ministra okruženog kamerama sa džakom državne love da sve to sanira. Zaključak je da samo budale traže dozvole, plaćaju dažbine i osiguranje od nesrećnog slučaja i angažuju stručnjake prilikom zidanja kuće. Samo budale štede pare, a mudraci dižu stambene kredite u švajcarskim francima očekujući da im država reši problem fantastično debilne odluke.
Definisaćemo mi sto miliona želja, propisa, zakona, prava, ali nikako da Srbija ozida temelj svakog funkcionalnog sistema:
dužnik mora platiti svoj dug.
Veliko je pitanje da li sve ovo uopšte sada i može da se reši. Ja, nažalost, mislim da ne može, zato sam emigrirao. Ne može se iseći struja stotinama hiljada neplatiša, niti se može porušiti dobrano više od milion nelegalnih objekata u Srbiji, a to su preduslovi za uspostavljanje bilo kakvog normalnog sistema.
Baš sam se skoro preselio i sistem je ovde, što se snadbevanja vodom i strujom tiče, tako jednostavan, da uopšte ne vidim kako bi mogao da se zakomplikuje do nivoa sudskog procesa u slučaju fizičkog lica, osim ukoliko nisi žestoko talentovan, a vanserijski uporan u svom ludilu. Odeš na sajt, uploaduješ skenirane ugovor o zakupu/kupovini stana i ID, uplatiš depozit i puste ti struju u roku od sat-dva, najkasnije 24 sata. Nije problem ako kasniš sa uplatom jedan mesec, ali ako duguješ više od dva meseca što je suma koja otprilike uvek prelazi nivo depozita koji si prethodno uplatio, onda imaš veliki problem - posle tri opomene (prve, poslednje i jedine) ostaješ bez depozita, gase ti vodu i struju, imaš dodatne penale da plaćaš, a policija te prilikom prvog sledećeg susreta, obično na granici, privodi na razgovor kao poslednjeg džibera što suštinski i jesi, jer ne plaćaš ono što trošiš. Ukoliko si objektivno sprečen da platiš svoje račune - upao si u finansijsku krizu, između poslova si, dugo si bio bolestan, problem sa vizom, izlaziš iz zemlje, ali ćeš se vratiti u isti stan,
šta god obično jedan mejl rešava celu stvar - ako si do tada uredno plaćao svoje račune i dogodio se neki problem na koji blagovremeno ukazuješ u svom mejlu, naravno da će ti svaki provajder bilo čega pre izaći u susret nego da se vucara sa tobom po sudovima.
[Ovu poruku je menjao Kangrga dana 18.11.2013. u 12:57 GMT+1]