serviser terenac direktor, boljeanonimno Beograd
Član broj: 271745 Poruke: 42 *.dynamic.sbb.rs.
|
Evo ima tu i mnogo tuzne istine.
Sad vec izgleda kao da je davno bilo to, pre 8 godina direktno kao nezaposlen odlucim programima samozaposljavanja da napravim sam sebi firmu i da krenem da radim jer sam vec bio razocaran na biro za zaposljavanje.
I tako nije vredelo cekati na listi za dodelu subvencija jer nikako da se priblizis crti, uvek se nadje dovoljno njih da budes daleko ispod crte i tako je sama pomisao da ce neko da te pomogne da se upustis u samozaposljavanju otpala kao jos jedna zabluda sistema kojima nam pune glave.
Registrujem ja doo firmu i krenem ... manje zaradim nego sto su mi troskovi al opet se nakako prezivi i tako iz meseca u mesec sve dok se i ono malo ustedjevine nije potrosilo, a ne mogu bas ni da kazem da nikada nije bilo dobro al prosecno lose i obeshrabrujuce i sve tako 6 godina. Posle toga nadjem posao kod nekog poslodavca i odjavim se sa moje firme da mi ostane samo kao dopunska delatnost jer su mi doprinosi i staz isli kod drugog poslodavca.
Prodju jos dve godine tako kod drugog poslodavca a ja si kroz moju firmicu pomalo zaradim da isplatim poneku neto zaradu iz davnih godina kad sam imao da pustim samo za doprinose. Ispostavi se da se za ove dve godine smanjio gubitak :) Tj. posto su se u firmi smanjili troskovi a kapnuo je i poneki prihod, delovalo je to kao da ostvarujem dobit !
Vidim ja ta moja firma mi realno samo predstavlja opterecenje, menjaju se zakoni, treba to sve pratiti, a zaprecene su velike kazne, ... da ne duljim doslo vreme da se vidi sta uopste uraditi sa firmicom ?
Greota jedna, firma cista kao suza, gubitak koji na papiru postoji je samo u neisplacenim neto zaradama prema meni samome i kroz pozajmice sto sam sam pozajmljivao svojoj firmi kako bih si isplatio doprinose, pa tako po osnovu dugovanja moje firme meni licno imam jos oko 2k eur. Al to i nije sramota ! Sramota bi bilo da dugujem drzavi ili drugim firmama ili pojedincima !
OK, taj dug i nije znaci neki dug koji bi trebao da me plasi. Postoji tu i fiskalna kasa i svakodnevno kucanje praznih dnevnih izvestaja ... postoji pecat ... postoji dinarski ali i devizni ziro racun ... ma kad bih to sve sad likvidirao pravim sam sebi ogromnu potencijalnu stetu, a s druge strane mozda neko sanja da ima sve to i da krene u neki poslic, mozda taj neko ima i neku ozbiljnu poslovnu ideju ali nema ili ne zna kako da dodje do svega ovoga sto ima ja - malu firmicu bez imovine.
Odlucim ja da je mozda bolje da na neki nacin nadjem nekoga kome bi ovo nesto znacilo i kako bih nekome olaksao pocetak. OK, mozda ortacki preko moje firme ili mozda da preuzme celu firmu.
Krenem da nudim poznanicima koji su nezaposleni i kazem im ako imaju bilo kakvu poslovnu ideju da nije nikakav problem da vec danas odmah postanu direktori sa manjim, vecim ili celokupnim udelom u vlasnistvu firme i da odmah mogu da krenu da rade, uzmu fiskalnu kasu i neka krenu da naplacuju svoje znanje, usluge ili robu. Niko se nije odlucio da preuzme moju firmicu. Ne zbog poslovnog uspeha ili neuspeha moje firmice, to ih uopste nije ni zainteresovalo, vec jednostavno nedovoljna odlucnost da krenu bilo cime da se bave ! Ne krivim ih, ni ja nemam nikavu poslovnu ideju cime bi se to moja firmica bavila kad na sve strane gledam gde razne firmice propadaju.
Medjutim, setim se da sam dok sam bio na birou polazio nekakv kurs za samozaposljavanje i da su se tada svi polaznici kursa drzali neke svoje ideje cime bi se to oni bavili kada bi registrovali neku svoju delatnost.
Potrazim i nadjem da i sada biro nudi slicne kurseve. Pomislim, pa oni tek treba da plate milion taksi za registraciju firme, izradu pecata, nabavku fiskalne kase, fiskalizaciju iste, ... otvaranje dinarskog i deviznog racuna ,... ma ima tu troskova, nije da nema i samo demagogija moze nekoga da ubedi kako za jedan dinar danas moze da se osnuje firma. A s druge strane ja da krenem u likvidaciju zato sto mi firma ne treba i sto nemam pojma sta bih s njom uradio; pa mene bi samo zatvaranje firme opet kostalo ko zna koliko ? Pa samo fiskalizacija fiskalne kase placa se 70 eur valjda, pa pretpostavljam da bi i mene kostalo toliko da je defiskalizujem. Ma ima tu i pratecih taksi ko zna koliko i ... nemam pojma al pretpostavljam da me 300 eur ne bi pokrpilo da zatvorim firmu.
Cek a sto ja da zatvaram i da placam, a neko drugi ko o tome sanja opet mora da placa da bi registrovao ? Opet sa ovih 8 godina postojanja firme mozda bi mogao direktno na tendere jer novoosnovanim firmama to nisu dozvoljavali prve tri godine poslovanja.
Odem ja tako do biroa i zatrazim gde da pronadjem te mlade sto bi hteli da registruju svoje firme a ne znaju ni sta ni kako.
Smatram mogao bih svojim iskustvom mnogo pomoci takvim pocetnicima da lakse stanu na noge.
S druge strane svoju ideju mogu da probaju preko ove moje firme pa ako im ne ide bar si nisu napravili veci trosak. A opet ako im uspe poslovna ideja, mozda se u toj firmici nadje neko cose gde bih i ja zaradio neki dinar na neki skroman nacin ako vec ne pozele kompletno da preuzmu moju firmu 100 %
U birou me doceka prvi zid, pa iza njega jos veci, pa jos veci.
Prvi sluzbenici pomisle da zelim da pohadjam taj kurs za samozaposljavanje i ponude mi da popunim neki obrazac, ali vec pri prvom mom pokusaju da im objasnim sta trazim preusmere me na sefove i tu izgrade prvi zid cutnje prema meni. Nista nisam doznao.
Odem kod sefa i ta mi isto tako izgradi zid i nagrdi me a sebe opravda da nemaju takva ovlastenja. Tu sam se malo branio nacionalnim interesima, dal je njima uopste u cilju da neko nadje posao ili da ih sprece u tome ? Pa ja nudim radna mesta ljudima koji imaju ideju i zele da rade ! (Naravno pod uslovom da imaju i ideju sta da rade samo to ne mogu da odrade bez firme)
Npr. neko zeli da prodaje nesto na tezgi, zna koja bi roba mogla da ide, i zna kako se taj deo posla radi - onda ja mogu da mu budem ortak i da mu zavrsavam papirologiju i da vozim robu i kao takvo preduzece bi moglo da bude sa dva suvlasnika i da funkcionise. S vremenom ako zeli da se osamostali moze da otvori svoju firmu ili da potpuno preuzme moju firmu !
Uglavnom na birou nista nisam uspeo da postignem, nagovarali me da napisem pismeni zahtev i da uputim generalnom direktoru biroa za zaposljavanje. E ta mi se ideja ne dopada jer mi se cini da bi me krokodili sastavili sa svih strana.
Sve u svemu izgleda da drzavnoj administraciji ne odgovara da nezaposlenima sa biroa pomognu za sto manje novca da dodju do svojih firmi, a s druge strane odgovara im da neko poplaca jos brdo taksi kako bi likvidirao firmu i jos malo nahranio birokratske plate.
A to da se povezu znanje i iskustvo sa necijim zeljama i ambicijama i da preduzeca nastave da zive to im ne odgovara. Odgovara im da se svakog meseca zatvori nekoliko hiljada firmi i istovremeno otvori nekoliko stotina noovih firmi i kad svi lepo plate sve sto treba da se plati u takvim procesima otvaranja i zatvaranja firmi bice napunjeni birokratski fondovi za njihove plate, a za privredu - ma uvek ce naci nove da ih osisaju !
E tako ja i dalje ne znam sta da radim sa mojom firmicom i opet sam iz dzepa platio knjigovodju da odradi zavrsni racun, a sve mi se cini da cu ipak u likvidaciju i da pregrmim te troskove zatvaranja firme al opet dugorocno vise ce me kostati ako ostavim jos neko vreme firmica da postoji a da ne radi, tj. ne ostvaruje nikakv prihod vec samo pravi troskove.
A sta rede mladi ? Pa da se vratim na deo posta da sam nudio poznanicima bezuslovno da krenu odmah da rade, da im dam pecat i fiskalnu i da krenu da zarade svoj prvi dinar. Cak sam nekima otvoreno nudio samo takse u APRu da plate da se firma prevede na njih al i tu stoji veliki upitnik jer niko od njih nije znao sta bi to islo i cime bi se to bavili.
Znaci nije toliko problem imati firmu, imati posao, biti direktor, ... najveci je problem svih nas imati trziste, tj. pronaci kupce za nesto sto nudimo kao uslugu, rad, znanje, robu, ... a ako i nadju i trziste onda ih sprecavaju zidovi drustva u kojem se nalazimo tj. sistem.
Mozda ce neko sve ovo citati i pomisliti s dozom opreza koliko sam ja u svemu tome iskren i koliko sam spreman nekome prepustiti firmu (sa ili bez nadoknade). Naravno, doza opreza je uvek neophodna svima nama pri bilo kakvom financijskom udruzivanju ili transakciji jer smo svi svedoci raznoraznih desavanja, al ta mera opreza i treba da postoji cak i kasnije u poslovanju, tako da nije na odmet biti oprezan i nepoverljiv.
Poverenje se stice vremenom, mada i ljudi se menjaju. Bas zbog nepoverenja u ove sto po oglasima kupuju firme, jer su mi sumnjive njihove namere; ja bih radije likvidirao firmu ili je prepustio nekome sa iskrenim namerama da uspe u privatnom biznisu. Naravno licemerno govoreci voleo bih da imam od toga neku korist, mada najsrecniji bih bio kaa bi firmica uz dobrog ortaka zazivela i za par godina poslovala sa desetak zaposlenih u njoj, to je bio moj davni san koji izgleda nikada necu ni ostvariti.
|