Citat:
ventura:
Gastarbajterima i pecarošima nikad nije za verovati... Kad pitaš gastarbajtera za platu, to ti je ko da pitaš pecaroša koliku je ribu uvatio... Gastarbajter verovatno ima problem jer ne može da nađe banku sa dovoljno velikim sefom u koji može da stane njegova plata..
U Austriji je sasvim solidna neto plata za white-collar radnike nekih 1500 evra. Dakle toliko zarađuje službenica u banci i sl. profesije. Programeri recimo zarađuju oko 1600-2000 evra. Dok recimo ovi što rade fizikaliju, ili na crno, ti ako izvuku 1000 evra mogu da pevaju...
Jedini fizički posao koji znam a da dobro može da se zaradi je taksi... U većini slučajeva me sa aerodrom u Beču voze naši ljudi, pa tako pričamo o životnim temama, uglavnom neka podudarnost koju sam izvukao je da svi taksisti bukvalno život provode u taksiju, kući su samo da se istuširaju i spavaju i opet u taksi po 16 sati dnevno, i mesečno izađu na nekih 3000 evra uz podrazumevani fakt da dosta nekih dadžbina državi prećute. Ali to i nije neki bog zna kakav podatak pošto imam jednog poznanika koji na isti način taksira u Beogradu, vozi par godina staru Mercedes E klasu i on izađe na nekih 2000 evra mesečno kad poplaća sve troškove i lizing za auto..
Eto na primer taksisti. Oni koji rade manje od 16h (12h otprilike) imaju oko 2000 €. Oni koji u BG rade 12h nemaju ni 1000. U NS ni 700-800 ...
A gde su gradjevinci, elektricari, mehanicari, sistem admini/serviseri (kombinacija), kuvari, konobari, cuvari ... Sve je isplativije nego ovde (osim mozda profesora, filozofa, sociologa itd).
Ne treba im sef ali bar budu na 0 na kraju meseca, dok ovde budu u minusu
Citat:
mmix:
Citat:
bigkandor: Pa šta je problem sa tim? To je ispravan stav!!!
Pa, koliko je ispravan to je diskutabilno, ispravno je samo ako imas konkurentnu ponudu za vece pare u suprotnom je zapravo veoma lose. Vreme ne ceka nikoga. Ja ne pokusavam da ti prodam pricu o tome da tvoje zelje i cestitke nisu lepe, ja bih stvarno najvise voleo da je u Srbiji prosecna plata 1500e, da ima 13a plata, da se stanovi dele sakom i kapom. Ali nije i ne dele se. To je cinjenica. I nikakve zelje to nece promeniti. Imas dve opcije, ili ces raditi za pare koje su raspolozive i odrzati se u struci tako da jednog dana budes u situaciji da zaradjujes, ili mozes da visis kod keve na gajbi dok te ne pregazi vreme i ne zastari i ono sto znas i dok ne dovedes sebe u poziciju da te niko nikad nece zaposliti u struci.
Meni je bar izbor jasan. Mrzeti poslodavca zbog toga je beskorisno.
To 'jednog dana' je kljucno. Kada ce doci taj dan? Za 5, 10 ili 50 godina? Ko nece da ide preko (iz emotivnih, patriotskih razloga, ili iz vlastite nesposobnosti) tom ostaje da bira:
- svakodnevni rad (van struke ili na nizim granama struke) bez perspektive za sicu od koje jedva moze da prezivi (ili ne moze, vec mu trebaju dodatni izvori) ili
- svakodnevno izlezavanje uz povremen rad (honorarni, ili ako iskrsne nesto interesantno) takodje bez perspektive, uz prezivljavanje
Izbor vecine nije tesko naslutiti ...