Pozdrav i podrška svima Vama koji ste prestali da pušite ili o tome ozbiljno razmišljate. Ne želim nikome da doživi ono šta sam ja doživeo. Prestao sam da pušim 21/07/2009 godine, tog dana sam dobio infarkt. Začepljenje krvnog suda koji ishranjuje levu srčanu komoru, jedan od glavnih faktora rizika, sem stresa je i pušenje. Pušio sam 30 godina, a što se stresa tiče, mi koji živimo u Srbiji, imamo ga poslednjih 30 godina. Evo kratke priče o neverovatnom iskustvu, koje sam stekao tog dana: kad su me dovezli u bolnicu kardiolog me je pre početka kateterizacije pitao da li se plašim smrti, iskreno sam mu odgovorio da se ne plašim. Onda mi je rekao da su šanse da preživim oko 10%. Proceduru su radili pod lokalnom anestezijom, tako da smo sve vreme razgovarali. U jednom momentu sam osetio neopisivo jak bol u grudima i za trenutak sam se onesvestio (tako su mi kasnije rekli). U tom kratkom momentu stanja bez svesti sam odsanjao kratak san, išao sam kroz neki mračan tunel u kome sam do kolena gazio kroz smrdljivo blato, blato je imalo isti miris i ukus kao onaj osećaj u ustima, (ujutro posle dve kutije cigareta predhodne noći).
Da kažem, imao sam sreće. Preživeo sam dve kateterizacije te noći i narednog dana, naravno imao sam uz sebe ženu koja me voli i koja mi nije dozvolila da umrem. Danas, posle tri godine, svakoga dana me srce podseća da ga imam. Vi koji ste zdravi ne znate kakav je to osećaj. Što se cigareta tiče, kad god se nađem u blizini nekog ko puši, osetim blag grč u stomaku i setim se tunela. Nisam pripadnik ni jedne religijske grupe, ne verujem u postojanje višeg bića, verujem da sam sam sebi najvažniji i najvredniji. To su dovoljni razlozi da zaštitim sebe. Žao mi je što nisam verovao tuđim iskustvima, već sam sve hteo da sam isprobam.
I na kraju, evo Vam moj savet, ako volite SEBE dovoljno, poželite sebi kvalitetan život u zdravlju. Tu mesta za cigaretu (sa 4000 smrtonosnih substanci u sebi) NEMA.
hleba i igara