Nije nikakav problem napisati program u bilo kom jeziku koji se oslanja na ugrađene tipove. Evo ti jednog
Code:
#include <iostream>
#include <cmath>
#include <iomanip>
using namespace std;
int main()
{
cout << setprecision(50) << 4*atanl(1); << endl;
}
Broj iteracija o kome govoriš je samo jedno od ograničenja tačnosti koju ćeš dobiti. Izvršavanjem gornjeg C++ programa ćeš doboti tačnost koja odgovara long double tipu. Recimo,
3.1415926535897932385128089594061862044327426701784
Zacrnjene su dobre cifre (umesto pslednje petice treba 46..., što se zaokrugljuje na 5). Dakle, korišćeni tip ima svoja ograničenja. Možeš praviti kakve god hoćeš programe po kakvim god hoćeš formulama, izvršiti koliko god hoćeš iteracija, ali ako se osloniš na standardne tipove, nežeš dobiti veću tačnost od one koju oni podržavaju. Poenta je upravo u pisanju koji nemaju ograničenja za broj cifara koje se mogu dobiti.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.