Dragi moji forumaši,
Posle 3 strane teksta i "how to" predstavljam elegantno i jednostavno rešenje do kojeg sam došao uz vašu pomoć koje super radi. Kada sam se uhvatio u koštac sa ovom temom ništa nisam znao o ruterima, mrežama...
ni sad ni znam mnogo više, no predstavljam vam svoje rešenje koje lako i brzo možete da primenite. Ovim se zahvaljujem svima koji su mi u ovom temi nesebično pomagali, kao potpunom početniku.
Slučaj:
izvor vašeg neta je WiFi AP u komšiluku (gde imate ili nemate pristup) i/ili SBB kod kuće. Želite taj spoljni Net da distribuirate u svoj WLAN. Evo šeme koju sam nacrtao za svoj slučaj, a lako može da se primeni na neki koji je malo drugačiji:
1. Varijanta s jednim ruterom (lošija)
- Potrebno je da ruter ima opciju
Universal Repeater, a to imaju ruteri koji su AP, kod TPLINK-a nazivi počinju sa WAxxxx. Uz pomoć iste antene hvata spoljni signal i distribuira ga u lokalnom WLAN-u. U praksi radi, ne baš skroz pouzdano, ali sporije od var. 2, jer:
Citat:
the AP can also send wireless signal to the LAN side. That means the AP can connect with the remote AP and the indoor wireless card, and then provide IP sharing capability all at the same time! However, the output power is divided between 2 wireless sides and proper antenna installation can influence the performance greatly.
- IP adrese u vašem WLAN-u dodeljuje AP na koji ste se nakačili (on radi DHCP).
- Ako AP na koji ste se nakačili nema security, onda ga neće imati ni ceo vaš WLAN (!)
- Ako pak AP na koji se kačite ima security i znate šifru, ista zaštita biće podeljena svim WLAN klijentima.
2. Varijanta s dva rutera (bolja)
- izabrao sam varijantu "bridge-router". Prvi ruter radi u AP Client modu i samo "hvata" signal spoljnog AP-a, i proslećuje ga drugom ruteru (koji radi u AP Router modu) koji dodeljuje WLAN lokalne IP adrese (DHCP on), kao i stavlja svoj wireless security. Vidi se da je ovo bolje rešenje. Recimo, ako nestane spoljnog Neta možete da koristite lokalnu mrežu (WLAN) jer drugi ruter dodeljuje IP adrese; u prvom slučaju, udaljeni, spoljni ruter dodeljuje IP adrese, ako nestane njegovog signala, svi raunari u vašem WLAN-u neće međusobno biti povezani.
Da li je varijanta 2 skuplja? Ne. Treba li dalje da razmišljate? Ne.
Koji ruteri za varijantu 2?
Kao prvi ruter ("bridge") može da se postavi ruter koji ima AP Client opciju. Kod TPLINK-a to su modeli koji počinju sa WAxxx, npr. WA500G kao najjeftiniji. On radi u modovima AP i AP Client, ali ne može da radi i kao ruter ako nekad zatreba.
Kao drugi ruter može da se postavi bilo koji TPLINK ruter koji počinje sa WRxxx, recimo WR430G kao najjeftiniji. Ima samo "router" opciju. Skuplji modeli omogućavaju da se promeni antena i postavi jača, bolji čipset, zatim "extended range" TPLINK tehnologija i sl.
Najjeftinija varijanta koja će sigurno da radi za stan od 80-ak kvm je
WA500G + WR430G (samo AP i samo ruter uređaj).
Varijanta koju sam ja izabrao (koju vidite sa slike) su TPLINK
WA5110G i WR543G.
WA5110G jer ima 3 funkcije, može da bude AP, AP Client i AP Router, dakle "all in one". Nikad se ne zna za šta može zatrebati.

Prednost 5110G rutera je što ima PoE (power over ethernet), može da se napaja preko LAN (UTP) kabla, ne mora da ima AC adapter, tako da može da stoji fizički blizu antene bez sprovođenja struje (ako je tako lakše). Što kraći kabl do antene -- to bolje.
WR543G jer ima 2 funkcije, AP Client i AP Router, opet, nikad se ne zna gde drugde mogu da ga koristim.
WLAN klijenti
Za PC računare koji nemaju WiFi izabrao sam TPLINK
WN422G USB WiFi karticu sa antenom (umesto PCI kartice). Laptopi imaju ugrađen WiFi, kao i netbook ili smartphone ili tablet.
U mojoj varijanti svi uređaji podržavaju "extended range" TPLINK funkcju pojačanja signala -- i o tome treba voditi računa.
Sva navedena oprema ne košta puno, a gomile kablova leti napolje.
Podešavanje
Podešavanje cele mreže je ovo:
Ruter na koji se kačim
LAN
Default gateway: 192.168.1.1 (može da bude bilo šta, potpuno je svejedno, ne moram ni da znam koji je gateway)
Subnet: 255.255.255.0
Dynamic IP
5110G ruter
AP Client mode
WAN
Dynamic IP
LAN
IP: 192.168.55.1 (drugi subnet, "55" recimo, jer LAN i WAN strana moraju da pripadaju različitim subnetima)
Subnet: 255.255.255.0
DNS1: 8.8.8.8
DNS2: 4.4.4.4
DHCP off (on ne dodeljuje IP adrese, samo preuzima Net signal)
543G ruter
Router mode
WAN
Static IP
IP: 192.168.55.2
Subnet: 255.255.255.0
Gate: 192.168.55.1
DNS1: 8.8.8.8
DNS2: 4.4.4.4
LAN
IP: 192.168.56.1 (drugi subnet opet, "56" recimo, iz istog razloga kao gore)
Subnet: 255.255.255.0
DHCP on (192.168.56.100 - 192.168.56.199) -- on dodeljuje IP adrese klijentima
Security: WPA2
Podešavanje klijenata (podešavanje PC računara i laptopa u WLAN mreži, svejedno da li su kablom i bežično vezani)
Obtain IP automatically
Obtain DNS automatically
Važno: pošto postoje 2 antene vrlo je bitno da razlika u bežičnim kanalima bude bar 4 kanala. Dakle, ako udaljeni ruter koji daje Net radi na kanalu 2, onda će i "bridge" ruter (kod mene 5110G) morati da radi na istom kanalu; da ne bi bilo mešanja, ruter (kod mene 543g) sam stavio na kanal 9.
Admin pristup ruterima
Sledeći adrese koje sam koristio u primeru (a koje vi ne morate da koristite), ovim adresama se pristupa admin podešavanjima rutera sa WLAN klijenata:
192.168.1.1 -- pristup podešavanjima udaljenog rutera koji daje Net (ako je moguće i ako je ta adresa)
192.168.55.1 -- pristup podešavanjima mog "bridge" rutera (5110G)
192.168.56.1 -- pristup podešavanjima mog WLAN rutera (543G)
Za razmišljanje
Kako Net u SRB skoro neće doći do 100 Mbit/s, već će biti oko 10-ak Mbit/s, skroz je ok da "bridge" ruter za hvatanje spoljnog neta bude N-klase (do 54 Mbit/s terorijski, praktično 20-ak jer je half-duplex). Međutim, lokalni WLAN će itekako da bude spor na N-standardu, posebno ako ima dosta bežičnog prenosa fajlova (npr, prenos filma od 700 MB kroz bežičnu mrežu na drugi računar u WLAN-u traje bar 3x duže, često i više, nego da je spojeno kablom). Zato ima smisla razmisliti o G-standardu ua WLAN, koji ide do 300 Mbit/s teorijski. Tako bi drugi ruter mogao najpovoljnije da bude TPLINK
WR841N koji zapravo i nije skup. Time bi prenos u WLAN-u bio nekoliko puta brži. Savetujem izbegavanje "N-lite" rešenja od 150 Mbit/s.
Antena
Nisam se bavio pitanjem izbora antene jer je to cela nova tema.
Lično, ne želim da imam budžu kao što je grid ili yagi šipka, vizuelno je neprihvatljivo za grad, terasu, prozor i slično. Možda za krov u manje urbanim delovima. Konkretno ja koristim Yagi panel antenu od 8 dB, koja je mala 15x15 cm i pljosnata, kao četvrtasta tanka pepeljara. Ona je outdoor/indoor, koristim je indoor jer i tako imam dobar signal. Ova antena je zakačena na 5110G, a na 543G ruteru je njegova omni antena od 3 ili 4 dB (ne znam više) koju držim na 1/4 snage (output power).
Ne propagiram Yagi 8 dB, jer ona ima i svoje mane: širok ugao prijema signala, sem onoga što želite da uhvatite primiće još "đubreta" od drugih mreža; grid i yagi cevi omogućavaju da se fokusirate (manji ugao). Dodatno, ja hvatam preko 60 AP-ova kad uradim sken mreža, što je haos od šuma, tako da sam birao kanale koji se najmanje koriste.
Promena mreže
Prenost navedenog rešenja je što ako nestane spoljnog neta na lokaciji 1, sve što treba da se uradi je da se ode na 192.168.55.1 (admin rutera 5110G), skeniraju mreže i izabere druga na lokaciji 2, uz eventualno malo nameštanje antene. Nema promene drugih podešavanja.
Ako se sa spoljnog neta prelazi na SBB cable Net na istoj lokaciji (na gornjoj slici kao backup rešenje), onda je potrebno izvaditi kabl koji iz 5110G ulazi u WAN port 543G rutera i u WAN port 543G rutera staviti kabl iz SBB modema. Potom je potrebno promeniti podešavanja 543G rutera na adresi 192.186.56.1. Na WAN strani umesto Static IP staviti Dynamic IP i to je to.
Nadam se da će vam ovaj kratki
summa summarum biti od koristi.
p.s. Ne zamerite ako nešto nisam tehnički pravilno napisao ili koristio izraz koji ne odgovara, hteo sam svojim rečima da opišem šta sam saznao, uspešno postavio i da podelim sa drugima. Bridge sam stavljao pod znak navoda jer nije pravi WDS bridge.
[Ovu poruku je menjao owim dana 28.04.2011. u 07:53 GMT+1]