http://www.pks.rs/foruminformatika/Default.aspx?g=posts&t=39
Srbija je jedina zemlja u Evropi koja obrazovanje tretira kao javnu potrošnju, a ne delatnost od nacionalnog značaja koju bi slobodno trebalo smatrati PROIZVODNOM jer će uskoro to biti jedina pokretačka grana našeg nepismenog i podaničkog društva gde je dve trećine naroda ili potpuno ili funkcionalno nepismeno. Želeo bih reći nešto o suštinskom nesporazumu informatičara i kao prosvetnih radnika ali i kao predstavnika svih ostalih IT grana, i sa druge strane aktuelne državne vlasti.
Naime, na jednoj strani tog svojevrsnog fronta je država i MP koje najmanje u Evropi izdvaja za obrazovanje dok sve zemlje Evropske Unije za obrazovanje izdvajaju 6-7 % bruto nacionalnog dohotka (Finska čak 9%), Srbija izdvaja samo 3,18%. Rezultat toga je po poslednjem popisu, 40% stanovništva koje je nepismeno ili ima osnovnu školu kao najviši obrazovni domet. Dok na jednoj strani imate škole u kojima se hiljade đaka stiska u tri ili četiri smene, dotle na drugoj strani postoji 546 škola koje pohađa ukupno 1543 učenika. Dakle, 546 škola ima đaka koliko i Zemunska gimnazija, ali zato imamo 546 direktora! TOTALNO RASIPNIŠTVO!!!! Neko će postaviti pitanje kakve to ima veze sa ovom temom? Ja bih rekao ogromne…Gore navedeni podaci koje sam skupio po netu pokazuju neozbiljnost našeg Ministarstva i nemoć da deluje u bilo kom obliku i pravcu na suzbijanju korupcije, rasipništva, srozavanja ugleda školskog osoblja.
Na sve to se može dodati i naše goruće pitanje DRASTIČNE REDUKCIJE PREDMETA INFORMATIKE koje već poprima konotaciju završene priče jer je kao i mnoge druge stvari u našem sistemu NEMOGUĆE PROMENITI. Znaš, to se tako odlučilo…komisija je tako odlučila…, to ne može da se desi, pa nisu valjda ludi…NEĆU TAKAV ODGOVOR!!!!!
Godinu dana se u javnosti spekuliše o tajanstvenom predlogu reforme gimnazija, posećuju se forumi, konferencije, zakazuju četvrtkovne sednice i okrugli stolovi a sve sa ciljem da se ova nacija pored 40% tradicionalne nepismenosti, sada i informatički totalno unazadi. Velikom broju posetioca ovog i većine drugih foruma je jasno koliko su relevantni činioci donošenja ovakvih odluka u krivu i žele da nekim poslednjim atomima snage prizovu pameti MP-BoGoVe.
Pojedine kolege su uveliko razradile predloge nastavnih planova i programa, ciljeva i ishoda izučavanja predmeta ITa ali se plašim da je uzalud jer sve što će na kraju ostati iza svega ovoga nećemo ni saznati - neki od ~ 700 zaposlenih u MPu će nenamerno izbrisati podatke ili ih neće znati odštampati.
Možda nije suvišno još jednom napomenuti izveštaj internacionalnog istraživanja PISA za 2003. godinu, gde se vidi da je prosečno dostignuće učenika u Srbiji u domenu matematičke i jezičke pismenosti i veštine rešavanja problemskih zadataka na jednom od poslednjih mesta u svetu. U konkurenciji 41. zemlje obuhvaćenih istraživanjem, Srbija se plasirala na 36. mesto. Tako je , na primer, u matematici na najnižem nivou na skali znanja. Nijedan zadatak nije rešilo 22% naših učenika, a evropski prosek je 10%. Sve zadatke rešilo je 1 % naših đaka, a prosek zemalja OESD je 6%.
Ovako nešto bi trebalo jako da zabrine i čelnike u MPu pored toga što nas savesne radnike već odavno zabrinjava.
INFORMATIČKA pismenost i osnova se mora uvrstiti u sam vrh OSNOVNIH NACIONALNIH strategija, naučnih, razvojnih, podsticajnih.
Ne volim da ponavljam već dosta toga rečenog na ovom forumu ali moram naglasiti da Informatika je daleko od pukog “klikanja”, daleko od tzv. Fejsovanja (puno je dece u našoj zemlji koja su upravo korišćenjem i prevelikim usmeravanjem na social networking doživela jako jako neprijatna iskustva”. Informatika je možda jedina oblast iliti predmet koji u ovom trenutku kroz svoje tematske celine pobuđuje deci logičko razmišljanje u adolescentskoj dobi kada sui sami najranjiviji i time, o d g o v r n o t v r d i m, pravilno usmerava i utiče na stvaranje zdravih kognitivnih veza u vršnjačkim interakcijama. . Da bi se neka zemlja razvijala, kažu svetski stručnjaci, neophodno je da 40-50 % stanovništva pohađa fakultet. U razvijenim evropskim državama taj procenat je nešto preko 40 %, a kod nas do sada je fakultet završilo 6 % populacije.
Bio bih najsrećniji kada bi gospoda iz visokog društva čula naš glas i shvatila da će ovakvom reformom dovesti gimnazije u nezavidan položaj a samim tim i čitav obrazovni system u Srbiji.
Apelujem na MP da oseti taj vremeplov koji se zove OBRAZOVANJE i shvati da prekidom karike ćemo se naći na dva suprotna kraja jednog nespojivog ili možda dugo nespojivog lanca koji mora imati kontinuitet kao i sve ostalo u prirodi…