Deker Beograd
Član broj: 94948 Poruke: 169 *.eps.rs.
|
Ovo nije iskustvo, ovo su činjenice. Ceo poreski sistem je tako napravljen da favorizuje bogataše (za naše prilike) i bogatije.
Prvo, treba da objasnim kako se kod nas plaća porez kada imaš radnju ili preduzeće.
Za radnju je jasno. Oporeziva dobit je osnovica za plaćanje poreza i doprinosa. Kada se saberu te dve stavke, dobija se cifra od (10% porez, 35,8% doprinosi) 45,8% poreza i doprinosa. To znači, ako imaš dobit (zaradu) 100 dinara, platićeš 45,8 dinara porez. Ako hoćeš da prikažeš koliki je porez i doprinosi u odnosu na tvoju neto zaradu, to bi bilo 45,8/54,2= 84,5%. Zašto ovo iznosim. Zato što ljudi u razgovoru uglavnom misle, kada treba da se plati porez, koliki je procenat u odnosu što oni primaju. Naravno, ako zarađuješ više, čekaće te i godišnji porez na dohodak građana, koji je 10% ili 15%. Da zanemarimo za trenutak godišnji porez na dohodak građana.
Caka je u tome što se doprinosi plaćaju na osnovicu koja je oporeziva dobit, ali je maksimalna osnovica petostruka prosečna (bruto) zarada u zemlji, poslednji poznat podatak. Za decembar 2010. je bila 51.115x5=255.575 dinara.
I recimo da neko zaradi u januaru 2010. godine 255.575 dinara. Imaće obavezu da plati 117.053,35 dinara poreza i doprinosa. To je kako rekoh, 45,8% od zarade, ili 84,5% od neto zarade.
Ali, ako neko zaradi u januaru 1 milion, obaveze će biti: 10% porez na dohodak 100.000 i doprinosi 91.495 dinara (35,8% na osnovicu od 255.575 dinara) što je ukupno 191.495 dinara. Ovde vidimo da je obaveza 19,2% iz bruto iznosa ili 23,7% u odnosu na neto iznos.
Znači, sistem je projektovan za bogate, koji procentualno značajno manje plaćaju porez i doprinos. Da se ne lažemo, i doprinos je porez, jer ga mi nećemo koristiti. Naše penzije troše naši roditelji, čak se i značajan deo poreza i akciza preko budžeta koristi za penzije. Znamo kakav je zdravstveni sistem.
Naravno, i ako se doda godišnji porez, slika se ne menja značajno. To bi bilo još oko 1.300.000 i ako dodamo oko 2.300.000 plaćenih poreza i doprinosa, dolazimo do cifre od 3.600.000 dinara poreza i dop. na 12 miliona prihoda. U procentima je 30% od bruto iznosa ili 43% u odnosu na neto iznos koji je 8,4 miliona.
Slično prolaze i vlasnici preduzeća koji porez i doprinos plaćaju na oporezivu dobit. Plaćaju isto kao preduzetnici samo što je umeto poreza na prihod, porez na dobit. Razlika je u tome što neto dobit mogu da rasporede. Ako celokupnu dobit sebi isplate kao fizičkom licu platiće 20% poreza na prihod od kapitala. Mogu i da dobit vrate u firmu, bez plaćanja poreza na kapital. Nema godišnjeg oporezivanja na dohodak građana. Ako uzmemo u obzir ovaj slučaj, neto dobit bi bila 9.700.000 dinara, na to bi platili 20% poreze, što iznosi 1.940 hiljada, a ukupni porezi i dopr. bi bili 4.240 hiljada. Iznos je nešto veći nego u prethodnom primeru, ali prednost je što vlasnik firme može da "vrati" kapital u firmu i da ne plati 20% poreza na kapital.
Ali, najbolje će da prolaze vlasnici preduzeća koji zasnuju radni odnos. Oni će da plaćaju doprinose na iznos zarade, ne uvećava im se ako se dobit poveća. Imaju obavezu da plate porez na dobit od 10%, i porez na prihode od kapitala od 20%, kada prime taj novac od svoje firme. Nemaju obavezu plaćanja godišnjeg poreza na dohodak građana. Biće i bolje, jer, koliko čujem, smanjiće se porez na prihod od kapitala na 10% (ili samo na prohod od deviznih kamata po osnovu štednje, videćemo). Zašto najbolje prolaze? Pa, mogu sebi da odrede relativno malu zaradu, i shodno tome plaćaju manje doprinose. Ako ima zarade, platiće preko poreza na dobit 10%, a eventualnu zaradu mogu da ulože kao novi kapital u preduzeće.
Ovaj zadnji način plaćanja poreza je po meni najbolji i najelastičniji, pogotovo u ovakvo vreme krize. Svako ko otvara neki biznis bi trebao da razmisli koji oblik organizovanja (preduzeće ili radnja) da primeni. Ja bih uvek odabrao ovaj poslednji. Pogotovo ako se zarada kreće u pomenutim iznosima, što znači do 2.500 do 3000 EUR mesečno. A pogotovo ako je značajno manji. Jer imaš manje "fiksne" troškove ako uzmeš u obzir koliko bi morao da plaćaš poreze i doprinose.
Najteže je preduzetnicima, i to najvećoj većini, koji zarade do 2.500 EUR mesečno. I zato je sistem nefer. Najviše uzima od onih koji najmanje ili prosečno zarađuju.
Najlakše je onima koji su osnovali of šor kompanije, koje su osnivači domaćeg preduzeća i sebe ili nekoga od poverenja postavili za direktora. Oni plaćaju samo 10% poreza na dobit. Neto dobit uplaćuju na račune of šor kompanije i mogu da "zvižde" ostalima. Naravno da je ovo nezakonito ako ne prijave prihod, ali to je masovna pojava, pogotovo u našim privatizacijama, prilikom pranja novca kupovinom društvenih preduzeća. Naišao sam na neke primere osnivanja kompanija u skorije vreme, nevezano za privatizaciju, a da ih je osnovala nekakva ofšor kompanija, i to poznate firme ovde. Podaci su sa sajta Agencije za privredne registre.
Fer bi bilo da preduzetnik može da odredi osnovicu za plaćanje doprinosa, recimo ne manju od prosečne zarade u zemlji, a da naravno plaća porez na oporezivu dobit. Međutim, kako su porezi i doprinosi za državu su jedno te isto (znate da su spojeni PIO fondovi zaposlenih i preduzetnika), to se neće desiti.
Ja bih uveo "američki sistem". Sve što zaradiš je prihod. Sve što potrošiš je rashod (nebitno na šta). Prihod-rashod=osnovica poreza. Ako sve potrošiš, nema poreza. Ako zaradu uložiš u biznis, nema poreza. Čim trošiš novac ti plaćaš porez. Ovim bi bio motivisan da svaki prihod i rashod prikažeš. Do najmanje sitnice. Značajno bi mogao, kao država, da ukineš neefikasni sistem kontrole, koji i te kako košta, i koči biznis.
E sad što se nama raspao penzioni sistem, koji je trebao da se restaurira novcem od privatizacije, a novac otišao na potrošnju...
|