------------------------------------------------------------------------
Jedno od cuda koje se ovde uveliko preprichava je lekovitost moshtiju Svetog Simeona. Te moshti luche miro. Otuda se i zove Sveti Simeon Mirotochivi.
Primeceno je tada da iz njegovih moštiju tece sveto miro od koga je kažu, "sva crkva mirisala". Svetogorski monasi su ga zbog toga proglasili svetim Simeonom Mirotocivim.
No, to nije jedino cudo vezano sa Simeona. Kada su mošti odnošene iz Hilandara sveštenici su neutešno plakali.
Iste noci, sveti Simeon javi se u snu igumanu Metodiju i reèe kako je potrebno da njegove mošti budu prenete u Srbiju, ali da æe za utehu hilandarskom bratstvu ostaviti lepu uspomenu, iz njegovog groba iznici ce loza i dok god ona bude radjala i njegov ce blagoslov lebdeti nad Hilandarom.
Tako je zaista i bilo - loza je nikla i održala se do dana današnjih, svake godine bogato radja, iako joj se ne posvecuje nikakva posebna nega, ne orezuje se, niti se prska.
Pored toga ona ima i cudotvorno dejstvo - leci neplodnost. Oni bracni parovi koji nisu blagosloveni decom, a sa verom se maše zrna svete loze, dobice dete.
Najstarije sacuvano predanje o tome potice iz 1572. godine kada je neki Turcin doveo svog sina prvenca da bi ga ostavio u Hilandaru na službu Bogu, jer ga je dobio, kao i drugu svoju decu, pošto je jeo groždje hilandarske loze.
Danas se na Hilandaru takodje može dobiti cudotvorno groždje, ili se, na molbu supružnika, šalje poštom.
Šta je sveto miro?
Iz moštiju svetog Simeona poteklo je sveto miro, tecnost izuzetno prijatnog mirisa, za koju se tvrdi da ima i umirujuce dejstvo na prisutne. Oni koji su prisustvovali takvom cudesnom dogadjaju tvrde da je osecaj "nebeski". Šta je, u stvari, sveto miro?
Gusta i masna tecnost koja istice iz moštiju svetaca. Nema pravila kada se to dešava, ali se veruje da je to obicno onda kada je svetac, koji je uvek prisutan, zadovoljan i pokušava da obznani svoju dobru volju.
Glavna odlika moštiju iz kojih istice miro je netruležnost tela, po tome se i kanonizuju sveci u pravoslavnoj veri.
Mirotocivih svetaca ima i kod Grka i Rusa, ali do sada niko nije objasnio o kakvoj se pojavi radi. Da li je to nekakva hemijska reakcija, ili zaista "božji znak" nije poznato. Zvanicna nauka zahteva da se ova i slicne pojave podvrgnu podrobnom ispitivanju, kako bi se tacno utvrdilo o cemu je rec.
Postoje teorije domacih arheologa po kojima su sva tela iz kojih je po upokojenju pocelo da istice miro, svojevremeno, odnosno nakon smrti, balsamovana, te su, zbog sastojaka koje se u ovom postupku koriste ostala ocuvana, te da je tecnost koja iz njih istice razultat istog procesa.
http://p100.ezboard.com/Nerazj...8.showMessage?topicID=24.topic
Po rečima načelnika odeljenja za sudsku medicinu VMA potpukovnika Ivice Milosavljevića, čiji je zadatak bio da zajedno sa koleginicom Melitom Kosanović ode na lice mesta i sprovede dodatna istraživanja, u zemljištu oko grobnice je pronađena izuzetno velika koncentracija arsena u odnosu na predeo gde nikada nije postojao bilo kakav grob. Ono što smo, takođe, saznali u razgovoru sa potpukovnikom Milosavljevićem, jeste da se tada on po prvi put susreo sa mirotočenjem. Za njega, to je bilo jedno neverovatno iskustvo, s obzirom da je do tada o čudu mirotočenja čitao samo u knjigama. Ono što je njemu bilo neverovatno interesantno jeste neprestano orošavanje mirotočive kosti. Čak je njegova koleginica uzela malo svetog mira i odnela na toksikološku analizu. Međutim, analiza sastava svetog mira nije dala rezultat, odnosno ni jedan element nije izolovan. Inače, sveto miro je tečnost uljastog karaktera, različite gustine, najčešće bezbojna i miomirisna. Miris svetog mira se razlikuje od mirisa moštiju i može podsećati na cimet, lovor, šafran ili limun. Sveto miro Prevlačkih mučenika katkada dobija žutu nijansu, u šta su se uverili oni koji su bili u prilici da posete ovu svetinju. O blagodeti i čudotvorstvu ovih ugodnika Božijih postoje brojna svedočanstva koja nalazimo u delu „Knjiga znakova“ manastira Svetog Mihaila na Prevlaci. Jedno u nizu jeste čudotvorno ozdravljenje bake, rođene 1928. godine koja je nakon pada zadobila kontuziju leđa, karlice, kičme sa frakturom prvog leđnog pršljena. Povrede su bile teške, a bolovi nesnosni. Na dan Svetog Đorđa dobila je, dobrotom oca Ilariona, malo svetog mira. Uveče je namazala povređena mesta, kako sama kaže, dosta nevešto, a kada se ujutru probudila, bila je isceljena. Kako veli otac Ilarion u čudesa veruju samo oni koje vodi Duh Sveti, dok tzv. realisti traže brojne razloge da ne poveruju uprkos svoj očiglednosti. Vaseljensku veru Crkve u pobožno poštovanje svetih moštiju, na šta nas podseća prepodobni otac Justin Popović, potvrdili su bogonosni Oci Svetog Sedmog Vaseljenskog sabora svojom odlukom: „Gospod naš Isus Hristos podario nam je mošti Svetitelja kao spasonosne izvore koji izlivaju raznovrsna dobročinstva na nemoćne. Stoga oni koji se drznu odbaciti mošti Mučenika: ako su episkopi, da se svrgnu, a ako su monasi i svetovnjaci - da se liše opštenja“
http://pravoslavlje.spc.rs/bro...ra-svetog-mihaila-na-prevlaci/
Kako je moguce da ni jedan element nisu nashli? Analizu nije obavio bilo ko, vec Ivica Milosavljevic. Ako je miro sastavljeno od nekog novog elementa koji josh nismo pronashli, zar pronalazach nije kandidat za Nobelovu nagradu?
Nisam uspeo da nadjem josh informacija o ovom chudu tako da se nadam da ce se naci neko ko ce rasvetliti ovu misteriju...
Stupidity is permanent; ignorance can be fixed.