Pozdrav,
Sopocanac, daj covece, otvori sebi blog pa sam sebi objasnjavaj i mrzi koga hoces i koliko hoces. Tone i tone bezvezvo nabacanih parola i povadjenih "misli" van konteksta, zar sebi zaista izgledas kao neko ko nesto zna?
Da se vratim ja na delove gde ima smisla diskutovati:
Citat:
Gost: .....
Cinjenica je da je Djindjiceva politika bila losa ekonomski osim par poteza koje je povukao, ja mogu da navedem i obrazlozim neke od njih (one pogubne) i da objasnim i zasto i kako, ali ovo nije tema za to, ako hoces, ti otvori novu temu pod naslovom: Djindjic - dobro vs lose, pa cu ti obrazloziti.
Drugo, Sloba je vodio ekonomsku politiku socijalne pravde, ali pravde koja je bila pravednija za jedne a manje pravedna za druge, sto joj automatski oduzima ono "pravde" jel kad je pravda, onda je ista za sve.
Trece, rafovi su bili prazni do `97-`98 a ako se secate nasa zemlja je tad bila pod sankcijama te i da smo hteli nismo mogli da izvozimo vec samo da uvozimo na crno tj svercujemo. I tako dalje i tako dalje....
......
S postovanjem,
Kaiser Soze
Nijedna vlast se sustinski i ne moze ponasati ekonomski u pravom smislu te reci, jer ne postoje uslovi za tako nesto. Posle pada Berlinskog zida, prakticno je bivsim socijalistickim drzavama oduzeta mogucnost nastavka zivota od sopstvenih resursa, raznih dirigovanih privreda i socijalnih pravdi. Izbor je naizgled jednostavan: ili pocnite kapitalisticki da radite, ili propadate neminovno.
I pred nama je bio takav izbor, ali kod nas je parola Bolje rat nego rad, dovela do poznatih desavanja pod maskom patriotizma, nacionalizma i cega sve ne. Sve nam je bilo draze od te posesti - rada. Doduse, mi smo i mislili uglavnom da je rad to sto odlazimo na posao, a kako nas je rad i odgovornost za taj rad (odgovornost nije vise definisana kao partijski ukor, vec kao nemanje para u kuci, kao gubitak posla, kao odlazak u zatvor za kriminal ili povlacenje po sudovima radi privrednih gresaka itd.) sve vise i vise stiskalo, mi smo razvijali sopstvene odbrambene sisteme od rada. Koristeci se raznim sindikatima, protestima, mitinzima i strajkovima, kreirali smo ekstremno snazan imuni sistem na rad, te smo jednom, rekao bih jedinstvenom, genezom dosli do nivoa na kome nam radno vreme danas predstavlja sedam sati slobodnog vremena.
Naravno, svuda postoje i izuzeci, a oni po pravilu najgore prodju, jer....da bi nekima tako bilo, neko mora to id a otplati.
Sad vlast treba da uvede nekakve korenite promene u takvim uslovima?
U Kragujevcu za vreme bombardovanja odlucuju radnici da svojim telima brane masine jer su oni sa svojih 20-ak DEM mesecne plate ionako dovedeni u tesko stanje, pa ako im se sruse hale i sredstva za rad, bice dovedeni na ivicu egzistencije!!??
Hej!!
Nije bitno da li neko brani zivim stitom fabriku, vec da zive sa 20 DEM plate, a ako to ne budu imali, bice na rubu egzistencije>
Ma nije bitno ni to sto je nekakav tadasnji direktor izrekao tako drsku laz i glupost, vec sto niko drugi to nije primetio.
Pa ko moze da zivi sa 20 DEM plate, i to neredovne?
Ma cisto obmanjivanje, to mozda jeste bila plata u Zastavi, ali ona je sluzila samo za pokrice doprinosa, a svaki od tih radnika je radio nesto od cega je realno ziveo, kao i svi mi, jedino sto nije placao za sebe doprinose dok smo mi drugi to morali.
I sta sad? Sad treba neka vlast da oduzme to nekome iz Kragujevca?
Pa eto ih svi na ulicama, i to beogradskim, da ono malo sto radi, ne moze da radi jer im neko zakrcuje prolaz.
U takvim uslovima, nije tesko vuci pogubne poteze, samo treba realno prihvatiti da su oni iznudjeni, te da nisu posledica ekonomske kratkovidosti ili neznanja.
Proces menjanja svesti u narodu je dugotrajan, mukotrpan i kod nas, nadasve neizvestan. Stoga su i uslovi u kojima bi trebalo da radi neka vlast, zaista specificni te ne ostavljaju bas mnogo prostora za ekonomsko razmahivanje. Imas nesto malo, cuvas to malo sto kako-tako zdravo radi. Tek se ustali malo placanja, sad bi to sve trebalo unistiti pdizanjem kursa, pa ne ide to tako.
Svi u privredi imamo nekakav repromaterijal. On kosta, pa kad ode kurs, poraste i njemu cena. U jednom momentu kasnis sa naplatom, nemas da ulozis u proizvodnju ali bi se zaduzio, kad ono - i kamata i nova kursna razlika. Zatvaras, nema tu mnogo sta da se diskutuje. Onda na Biro.
Zatim oni koji su izdrzali taj momenat mesec dana duze, nekako moraju da namire, putem drzavnih transfernih placanja, i ove koji nisu izdrzali. Dokle ce onda i ovi?
Sopocanca za predsednika!....necega, nebitno. Kad malo bolje razmislim, on bi nas makar resio agonije i borbe koju jos nekako i vodimo. Kad bi nas on opravio, ostali bi samo dugmici :)