Za klasicnu muziku vredi pravilo: 70 godina nakon autorove smrti placaju se autorska prava.
MEDJUTIM! nemoj da ti se dogodi kao jednom tipu iz Svedske koji je imao neku art-instalaciju u kojoj je pustena jedna Bahova kompozicija - IZVODJACI su mu trazili odstetu, iako sama kompozicija nema zastitu. Tip se pravdao time da nije imao pojma o tome i da je skinuo mp3 sa interneta, sto je svakako bilo jos gore opravdanje.
Dakle, nisi pod udaru zakona pod uslovom da TI (tvoja grupa) ili tvoj kompjuter izvodi to delo koje je napisano od kompozitora koji je umro pre vise od 71 godine (pre 1937).
Dakle da ne bude zabune, autorska prava na izvodjenje mogu da budu beskonacna, obicno u vlasnistvu neke produkcijske kuce.
Autorska prava na kompoziciju prestaju da vaze nakon 70 godina od smrti autora.
Prava na stampanje su vezana za izdavacku kucu 70 godina (kao gore), mogu da se podele ili prodaju, a posle toga su slobodna, ali iskljucivo u smislu da bilo ko drugi moze da izvrsi vlastito stapmanje iste kompozicije ali ne i prestampavanje izdavaca. To znaci da ti smes da napravis vlastitu verziju Eine Kleine Nachtmusik, ali ne smes da prestampas izdanje od recimo "Edition Peters".
Sunca li ti žarevog!!