@Ton_Majstor
Ma ne lupa srce od Call of Duty... igrao sam je...
Dobro... ja sam malo bio pokvaren, pa kad idem s ostalim vojnicima, ja pustim njih da se tepaju, a ja se sakrijem :D
Have you ever had a dream that you were so sure was real? What if you were unable to wake from
that dream? How would you know the difference between the dream world...and the real world? www.toolsify.com
Pa najvise se uzivim u MW, a poslednjim put sam se dobro isprepadao kada sam igrao Suffering.
Ono, dva-tri ujutru, ja sluske na usi, pojacam radi "ugodjaja", pa kad mu se flesne u glavi, ja skacem....
Zanimljivi i korisne spravice za vas dom! Posetite www.sniff.rs
Ja ResidentEvil ne mogu da igram nikako... one zombije ne mogu da podnesem... bilo šta što ima veze s nekom zarazom ne mogu da smislim...
Ja se ne plašim ni od čega... al' neku zarazu ne mogu da smislim... kad vidim neku bubu, ja sam u stanju da je cele noći jurim po kući dok je ne ubijem... zarazu ne mogu da smislim.
Zato ResidentEvil i slične igrice ne mogu da igram nikako.
ja sam zbog jednog sudara u NFS: Underground pao sa stolice :)
“Choose a job you like, and you will never have to work a day of your life”
“Looking at small advantages prevents great affairs from being accomplished”
"Great power comes with great electricity bills"
"The fact that there's a highway to Hell but only a stairway to Heaven says a lot about
anticipated traffic volume"
"Fate: protects fools, little children, and ships named NCC-1701"
Ma Undying je smesan u odnosu na Nosferatu - Wrath of Malachi. Igra ne zauzima ni pola diska ali je strasna ko da je na DVD-u
I Alien vs. Predator je zajebana igra. Sa Alienom i Predatorom sam presao igru a sa marincem nisam mogao da izdrzim ni dva nivoa
probajte neku igricu iz serijala Silent Hill.ima 2, 3, i 4.ma sve su igrice bolesno dobre i srce lupa ko ludo al ovu morbidnost ne moze svako da podnese hehe
U pitanju je prvi deo, imao sam ODVRNUTE 5.1 zvučnike unaokolo i sam sam bio u kući, po danu!
Training mission i prva misija sve do postavljanja beacona na livadi, cool.
Onog momenta kada su se otvorili prozori na zgradi i krenula pucnjava po padobrancima i meni, POTUNO SAM SE SMRZAO i naravno, par desetaka sekundi kasnije, žalosno završio život...
Taj šok i blok nisam NIGDE doživeo, osim 1999. kada su nas gađali oni gownari...
Pozdrav!
P.S. Prelaženje Volge u čamcu i prvih pet minuta sa pet metaka bez puške je stravično iskustvo...