v0idmp3 Ilija Petkovic
Član broj: 266288 Poruke: 8 *.dynamic.sbb.rs.
|
Pozdrav svima,
Potrudio sam se da procitam celu temu od pocetka do kraja...ima stvarno raznoraznih teorija o nacinu funkcionisanja bioloskog mozga po cijem modelu bi mogla da se napravi AI, odnosno VI. Neke su veoma razumne, druge komplikovane, trece nemaju smisla...itd. Vec duze vreme razmisljam o projektovanju obicnog chat bota (samo malo drugaciji, sa drugacijim pristupom), i naravno on mora da poseduje odredjeni stepen VI. Citao sam dosta clanaka/postova po raznim sajtovima i raznim forumima, i primetio sam da svako ima svoju teoriju o principima rada samog ljudskog mozga. Jednostavno svako ima odgovor kako mozak razmislja, misli, sta je svest itd
Tako da sam posle duzeg mozganja dosao do neke "Svoje" teorije (izvinjavam se ako vec postoji ta teorija, sta zna jedan osamnaestogodisnjak sta sve postoji), pa bi voleo da cujem vase kritike. Sve cu probati da uprostim i da svedem na samu bazu moje "teorije", dok bi u praksi bilo sve to vise (hiljada) puta multiplicirano.
Moja teorija se bazira da mozak je u sustini jedan veoma kompleksan i slozen racunar. Prvo treba napraviti podelu izmedju tzv "hardware" i "software" ljudskog mozga. Misim da se svi slazemo da je hardware bukvalno sve sto mi, ljudi, imamo...ruke, noge, oci, usi, prsti, osecaj dodira(senzor)...cak je i sam mozak hardware. Software je vec malo slozenija i apstraknija stvar jer je nemoguce predstaviti ga opipljivo. Software mozga je, po mom razmisljanju, program koji odlucuje, memorise, izvrsava, i predstavlja (kada zamisljamo slike). Ali vraticu se na to kasnije.
Na nekim stranicama postavljeno je pitane kako covek razmislja. Gledao sam dosta teorija na tu temu, i dosao do neke svoje teorije. Svi mi primamo nadrzaje iz spoljnog sveta. Ukoliko podjemo od toga da u mozgu postoji memorija, ciji jedan deo smo dobili preko DNK koda (osnovne, funkcionalne stvari, npr. Kako sisati majcino mleko, kako plakati...to niko ne uci, sa tim smo se rodili), zatim da postoji ona apstraktna stvar koja se naziva KARAKTER i/ili EMOCIJE (prvo je vecim delom nasledno - podjite od sebe, dok je drugi deo trenutna stvar) i na kraju, ne znam kako bi ga nazvao, ali ajde nekim kompjuterskim zargonom, PROCESOR u mozgu. Naravno postoje i ulazni uredjaji (oci, usi, dodir...)
Ja mislim da mozak prvenstveno radi na principu verovatnoce. U sustini, iz svoje memorije, izvlaci vise podataka koji imaju najvecu verovatnocu slicnosti sa odredjenim nadrazajem iz spoljasnosti. Pretpostavljam da cete me pitati, "A kako onda ja mogu da uradim nesto sto je suprotno svim logikama"...tu na scenu dolazi KARAKTER/EMOCIJE...Zamislite da se izmedju tzv. procesora i memorije nalazi jos jedan "cip" nazvan karakter. Ukoliko osobine tog cipa budu npr. "tvrdoglavost", osoba ce ubedjivati npr. drugu osobu da je sneg crn, iako njegov mozak ima u memoriji pohranjenu informaciju da je sneg beo, i da je verovatnoca, (izmedju milion boja pohranjenih u memoriji) informacije koju je video preko svojih senzora (oci) 100% da je to bela. Tu vec ulazimo u varijabilitet istinosti podataka koje covek kaze, tj. koje iz coveka dobijamo u vidu output-a.
Imam jos jedan primer...npr. otisli ste sa devojkom u zenski butik (situacija koja se meni desila, i koja je za mene bila eureka), i ugledali komad cudne odece. Mozak velikom brzinom obradjuje podatak koji je primio. Taj komad odece je licio i na pantalone i na bluzu (jako cudan komad odece, iskreno)..."procesor" u mojoj glavi je izracunao sta je verovatnije (npr majca 20%, pantalone 40%, dzemper 40%), posto u memoriji nije bilo pohranjeno predhodno iskustvo sa istim/slicnim objektom tako da mozak nije znao tacno sta je to. Tu na scenu nastupa onaj cip zvani "karakter/emocija". Posto sam malo tvrdoglav, poceo sam da ubedjujem svoju devojku da su to pantalone, iako ni sam nisam bio siguran, ali je procenat verovatnoce da su to pantalno rastao srazmerno ubedjivanju nje. Ona je, posto takodje nije znala sta je to, mene ubedjivala da je to bluza. I nikako nismo mogli da slozimo. Na kraju je otisla u garderobu i obukla taj komad odece i dokazala mi da je to u sutini dzemper. U tom trenutku, kada sam ja nju video, posto nisam preterano tvrdoglav, moj mozak je u svoju memoriju pohranio infomaciju da je taj "objekat" 100% dzemper i da sledecu put kada vidi taj isti/slican objekat, bice veca verovatnoca da kao output posalje informaciju "dzemper". Da sam tvrdoglaviji i dalje bi tvrdio da su to pantalone :)
Ovo sto sam sve ispisao, mozda malo deluje konfuzno, ali kada se zapitamo malo bolje, videcete da u sustini mozak tako funkcionise. Uostalom kako ste uopste naucili npr. koja je koja boja i kako je prepoznajete, a opet zasto se ubedjujete sa nekim oko nijanse neke boje...znate ono, on tvrdi da je crvena, a vi da je roze (to je onaj cip zvani karakter/emocija)
Dolazimo do pitanja, kako mozak uci...zamislite da vidite neki objekat koji prvi put u zivotu vidite. Mozak prvo, preko svog procesora, pretrazuje memoriju, tj. trazi vezu sa odredjenim delom memorije u koji je pohranjen oblik i informacija o nazivu tog objekta. I nasao je npr. 100 podataka ali nijedan nema veliku verovatnocu da je to taj objekat koji vidimo. I mozak kaze "Aha, nemam veliku verovatnocu ajde da naucim sta je to". Pokusava prvo da sam, intuicijom, tj. sklapanjem vise razlicitih informacija o slicnim objektima da stvori sliku (npr. automobil...krece se, ima tockove, cuje se kako radi motor, prevozi putnike...to je automobil). Ukoliko ne uspe ili ga mrzi (opet onaj cip zvani karakter), on jednostavno pita "Sta je to?" Informaije koje dobije, on ce da pohrani u svoju memoriju i sledeci put kada vidi isti/slican objekat on ce imati informaciju sa velikom verovatnocom (iako mozda ta informacija nije tacna)
Nadam se da ste razumeli sta sam hteo da kazem. Jako bi voleo da cujem vase komentare
|