Na osnovu dugogodišnjeg iskustva sam video da je dovoljno postaviti granice za dobar, srednji i loš, za većinu el.kondenzatora. Malo ili veće odstupanje je kod elektrolita za veći napon (>100V) i elektrolita manjih od 1uF. Naravno, i frekvencija kojom se vrši merenje je veoma važna. Što je ona veća, lakše se izmeri manji kondenzator, ali zato nastaje problem kod većih. Naime, kondenzatori veći od 470uF se ponekad "pokvare" tako što se neravnomerno isuše, pa ostaje sveže jezgro u sredini. Tako se konstatuje dobar ESR, a kapacitet može biti i do 10 puta manji.
Moje instrumente nazivam "čekeri", i shodno tome oni služe za brzu ispomoć prilikom rada, a ne za merenje. Uz samo malo prakse, i pod uslovom da se zna šta se ispituje, i koja je uloga dotičnog kondezatora u kolu, moguće je proveriti većinu kondenzatora.
Pošto instrumenti imaju i proveru kratke veze a u poslednje vreme je dosta ispravljača sa shottky diodama, u takvim slučajevima se mora i polaritet pravilno priključiti.
Inače da nije detekcije kratke veze, instrument bi mogao da bude otporan i na veći napon, pa bi se bez problema mogli ispitivati i napunjeni kondenzatori.