Citat:
ademare: U vreme SFRJ nikako nije bilo Masovnih uranaka i slicnih Budalastina , bar ja sto pamtim 80-te !
Posto ja pamtim i 70-te - bilo je drugacijih budalastina, poput prvomajskih parada, crvenih zastava i transparenata s likovima Marksa, Engelsa i Lenjina, uz nezaobilazne fotke druga copavog za strugom ili kako bere mandarine u belim rukavicama itd. Posto je doticni umro, s njim je umrla i drzava ciji je on bio predsednik, doduse umiruckala je citavih 10 godina, tacno ... i najzad otegla papke de facto odlaskom Slovenije, a de iure 1992. Ona budalastina od mini-Jugoslavije stvorena nakon toga se ne racuna, to je bio tezak promasaj i gubljenje vremena.
Za nas klince je to bio praznik, jer se nije islo u skolu ... sto je bila alfa i omega shvatanja praznika u tom zivotom dobu. Nebitno je sta slavimo, bitno je da nema skole, hahaha ... :-)))
Uranaka je oduvek bilo, ali mi to nismo znali. Nije nas zanimalo. A znas li zasto nije? Zato sto si ti, kao i ja, verovatno odrastao u Beogradu (ili nekom drugom gradu), slusao si strani i/ili domaci rok, mahom pank, i verovatno si se podsmevao onim likovima sto su dolazili iz selendri da igraju kolo na Kalemegdanu svake nedelje popodne. I dok su napolju bili uranci, ti se sedeo kod kuce, gde bi odvrnuo muziku do daske da nerviras ukucane i komsije, vikao "zivela anarhija - f**k the system" ceo dan, pokazivao srednji prst svima i izigravao nekakvo buntovnicko ludilo. Slusaoce narodnjaka si ismevao, to su za nas bili ljaksoni. Ismevala se i njihova moda, poput belih sportskih carapa uz cipele i odela itd. jer su se u to vreme gradski momci i devojke oblacili po Trstu i znali su sta je moda. A ljaksoni su bili jedini posetioci uranaka.
Citat:
Onda dolaze 90 i 2.000 te , gde to postaje praznik Idiota , mahom Maloletnika !
Devedesete ... naslov filma "Kako je umro rokenrol" kazuje dovoljno sve. Beograd koji smo do tada znali je sveden na Akademiju, KST i jos par slicnih urbanih oaza, ostalo je zahvatila "tek-je-12-sati" ljaksonerija, a s njom su dosli i prvomajski uranci, uz neizostavne prasice, pivo, rostiljanje po parkovima, iranske sevdalinke s kasetofona ... a s tom kulturom je stiglo i bahato ponasanje, uskakanje i iskakanje iz vozova kroz prozor ... a kako se zavrsilo, o tome vec postoji ona tema o zauzimanju parking mesta pesice, pa da ne ponavljamo. Bele carape i patike sa vazdusnim djonovima su, naravno, postale i ostale difolt.
Citat:
Niko od tih Idiota na " urancima " NEMA ni SEKUNDE Radnog staza Niti je IKADA Radio !
Ajde sto nemaju radni staz ... nego sto i ne kapiraju kako je taj praznik nastao. I zasto je nastao.
Bas kao sto nemaju pojma sta su to slave, nisu nikada procitali nijednu jedinu stranicu Biblije, ali boze moj - kupe najvecu mogucu slavsku ikonu, zovu po 3 popa da im seku kolac, angazuju pevaljke da im uveseljavaju goste ... i jos na kraju stare vernike uce kako treba pravilno reci Vaskrs, vaspostaviti, vascelo ... a do juce su vodili sluzbene beleske o kolegama koji odsustvuju za slavu i u tim beleskama ih nazivali neprijateljima socijalistickog samoupravljanja.
A uzgred, nakon 2000-te u mnogim zemljama istocne Evrope (ukljucujuci i Srbiju) taj praznik je izgubio svaki smisao. Kada sam se 2004. bas za prvi maj zadesio u Becu, usnimio sam ovu fotku dole. Tamo su ljudi izasli rano ujutro sa crvenim zastavama, a neki su nosili transparente sa Marksom i Engelsom. Secam se da sam se tada zacudio odakle u kapitalistickoj Austriji velicanje te dvojice bradonja i da li sam se ja to mozda probudio u nekoj drugoj epohi. Na kraju sam shvatio da 1. maj mnogo vise slave po Nemackoj, Italiji, Francuskoj itd. a zemlje koje su to slavile vise decenija kao da su pocele da se utrkuju koja ce pre da odbaci taj praznik.