Da, juče sam pričao sa vlasnikom jedne prodavnice elektronskih komponenti i napomenuo mi je da to što prodaje MTS nije još sertifikovano i da je do pre 20-ak dana samo nekoliko firmi imalo sertifikovane elemente.
Ovde je problem što postoji niz firmi koje imaju 'custom' rešenja, tj. neki programer je svakom klijentu posebno prilagođavao softver direktno u kodu, umesto da ima standardizovane module/komponente.
Pitanje je šta je potrebno da bi se ušlo u registar odobrenih elemenata kad je u pitanju softver.
Međutim, sad čitam "Tehnički vodič", jasno je ŠTA treba da radi ESIR ili (L)PFR, ali nigde ne piše KAKO.
Ovo je bilo najjednostavnije da se ponude uređaji koji bi sa postojećim kasama ili računarskim programima razmenjivali podatke u JSON formatu, s tim da bi taj uređaj brinuo o fiskalnim računima, a od kase/softvera računara dobijao podatke o stavkama na računu i cenama. Ionako poresku upravu pri očitavanju na daljinu zanimaju samo izdati računi.
Ovde, koliko vidim, i pri storniranju izdatog računa u stvari se kreira novi fiskalni račun sa referencom na račun koji je potrebno stornirati, potom postoji referenca pri izdavanju fiskalnog računa za unapred dati predračun... dakle, popriličan posao za autore postojećeg softvera, posebno kada su u pitanju programi koje je radila jedna osoba ili ekipica od nekoliko drugara.
Na kraju, kad plaćamo republičke takse i druge 'naknade' i poreze za sve moguće (od izdavanja ličnih dokumenata do plaćanja poreza), ne dobijamo nikakav fiskalni niti bilo koji drugi račun, samo imate zalepljen papir na šalteru sa stavkama koje je potrebno uplatiti na određene žiro-račune!
Dakle, kad država uzima, ne mora da izdaje nikakav papir, samo ti traži da doneseš uplatnicu kao dokaz da je uplaćeno sve što se traži, a ovamo maltretira sve nas stalnim "unapređenjima".
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.