Osnovni propust kod stvaranja AI koja treba da nas imitira je neuspešno tumačenje naše konfiguracione ROM.
Posebno one koja se odnosi na našu osnovnu konfiguraciju od spermatozoida pa do odraslog vola.
Na jednom poljoprivrednom sajmu negde u inostranstvu, demonstriraju mašinu u koju sa jedne strane gurnu živog vola i čuje se nešto trak, bum tras i sa druge strane izlaze kobasice.
Jedan radoznalac našeg porekla "pametno" upita glavnog inženjera - A jel to može obrnuto?
Na to mu ovaj odgovori - to je jedino tvoj tata uspeo da uradi :-)
Dakle, mnogi su vrlo ponosni guranjem kobasice sa jedne strane i dobijanjem potomka sa druge, koji naknadno poraste u velikog vola.
Pri tome gurači često govore potomku "ja sam te stvorio".
A u stvari su bili samo biološki prenosioci jednog sjajnog i starog "recepta" na koji su oni imali minorni uticaj (osim guranja kobaje).
Na žalost nas, prepotetnih ljudskih volova (od kojih se većina samozadovoljno kezi po društvenim mrežama), mali broj kapira da je jedna jedina i najprostija ćelija amebe složenija od dva spejs šatla odjednom, sa svim detaljima u njemu i povrh toga ima nedostižni "začin C" koji ju je pokrenuo u rad sa određenim rokom trajanja dok se ne vrati u prašinu iz koje je i postala... Sa kojom svrhom - ne znamo.
Svašta smo uspeli da sintetišemo kao vrsta, ali samo nismo uspeli da nađemo "začin C" koji startuje živo iz neživog i potom se to samo brani, hrani i samoodržava po svaku cenu, protivno svim prostim zakonima entropije (bar neko vreme).
Imamo dostupnu svu silu od hemije, mikrobiologije, mikroelektronike, samo ne znamo da "zaverglamo" i pokrenemo mašineriju koja se samonapaja i samostalno brani i održava. Svi su materijali tu - zidar nam je pijan!
Čini mi se da tu nije dovoljno dekodovanje ROM i RAM, hemije i biologije i smišljanja nebrojenih paralelnih veza neverovatne brzine. Naprotiv toj mega brzini i kilojezgarnoj konfiguraciji, ljudski mozak nije posebno brza naprava, osim što se može jako ubrzati u ekstremnim stuacijama. Ali je za sad nenad*ebiv sa ono malo resursa koji su nam dostupni.
Van tih delimičnih resursa kojih smo svesni, u pozadini tutnji hiljadama puta više resursa koji kreiraju delove tkiva i održavaju na stotine hiljada neophodnih procesa u mikrosekundama vremena.
I to nas čini relativno zdravim i celim, pa možemo čukati po tastaturama i misliti da dobro koristimo mozak.
Čovek ostane zapanjen i zinutih usta kad sedne i prouči kreiranje jednog jedinog složenog proteina u našoj ćeliji i to tek u meri koliko omoguće današnja znanja, što je tek mali deo tog fabrikovanja.
Još smo jako mladi i nezreli kao vrsta da bi nam to bilo u većoj meri dostupno (čak bi bilo i opasno).
Biće da je tu jako važan učesnik upravo taj "začin C" poreklom od nama još nedohvatnog...
Evo jednog crtanog filmića kako mali Perica zamišlja onu stvar: - prvo se raspakuje pa spakuje DNK kao rajsferšlus, potom RNK ima autopilota koji tačno zna kuda ići i sa kim se sudariti, potom se volšebno ishekla protein složen kao džambo džet, ničim izazvan :-)
https://www.youtube.com/watch?v=D3fOXt4MrOM